NAZAD NA PRVU STRANU

Valjevski hotel "Sekulić"

Kafana, hotel, bioskop, restoran za pretplatnike, prodavnice, to je sve valjevski hotel „Sekulić” čiji je prvi vlasnik bio Drago Sekulić. Imao je šesnaestoro dece, ali su mu sva pomrla, tako da nije ostavio nijednog potomka. U hotelu, na spratu, bilo je petnaestak soba. O čistoći se brinula specijalna sobarica, pa je gostiju bilo uvek dosta.

Velika sala u prizemlju, s desne strane od ulaza, služila je i za priredbe svih vrsta, od dočeka nove godine, do zanatlijskih, trgovačkih i sportrskih zabava. Sve uz dobru muziku i još bolja jela i pića.

Posle gazde Sekulića ređali su se držaoci ovog objekta. Najotemnije je bilo u vreme kad je kafanu i sve ostalo u ovom objektu vodio Marko Bobić, hotelijer i političar. On je izvesno vreme bio predsednik Valjevske opštine, pred Drugi svetski rat i za vreme okupacije.

CC

Osoblje koje je služilo goste, uvek je bilo birano, pa ni gosti nisu mogli biti iz onih redova koji „ne priliče” ovakvom lokalu! Retke su bile tuče što je svojevremeno bio slučaj u mnogim objektima, manjim ali i većim. Uvek je intervenisao gazda sa kelnerima, gotovo nikada nije imalo potrebe da to čini policija.

Posle Marka Babića svašta je bivalo u prostorijama ovoga hotela. Bile su tu prodavnice raznih preduzeća, a i donedavno je tu bila prodavnica kineske robe.

Uglavnom, bioskop je imao solidan repertoar i nije mu škodilo postojanje još dva bioskopa u Valjevu: „Srbija” – svojina Tiosava Blagojevića i Pašićev bioskop na uglu ulica Karađorđeve i Vuka Karadžića, uz hotel „Central”.

Nikada hotelska kafana nije bila bez muzike. Većinom su to bili valjevski sastavi, iz ciganske male ili „Havaji“ džez. Na zabavama je bila lutrija, izvlačenje poklona. Specijalna atrakcija su bile pevačice, mlade i lepe, koje su stalno dobijale narudžbine od građana među kojima je bilo otmenih ljudi ali i onih drugih, da ne govorimo kojih.

Objekat je za vreme okupacija uvek bio rekviriran i u wemu bile smeštene okupatorske jedinice ili i jedinice okupatorskih slugu!

Postoje mnoge fotografije i razglednice koje prikazuju ovaj hotel uključujući i snimke koji su prodavani kao čestitke, uspomene i u slične svrhe.

Konkurencija kafani „Sekulić” koja je posle oslobođenja 1945. poslovala pod imenom „Brankovina” nije mogla da joj naškodi, čak ni Grand hotel! Uvek je imalo dovoljno mušterija za sve valjevske kafane, hotele, bifee i druge ugostiteljske objekte.

CC

Prvih godina posle oslobođenja udruženje zdravstvenih radnika priredilo je zabavu „zatvorenog tipa”. Dakle, nije mogao da uđe ko bilo, jer su vrata na ulazu bila zaključana. Otvarala bi se samo kad onaj ko ulazi pokaže karte. Jedno društvo htelo je ipak da uđe, ali nije imalo karte i posluga mu nije htela da otvori. Jedan valljevski advokat je provirio na ulazu i oduševljeno rekao: „Odlično! Pomirili smo se! Za istim stolom sede upravnik bolnice, doktor Vladimir Đurović sa Canom Babović”! A znalo se da je Đurović bio lekar Draže Mihailovića, a Cana Babović prva ličnost saniteta nove Jugoslavije.

Sve je međutim polako padalo u zaborav, samo se dugo prepričavalo kako se proveo jedan valjevski advokat. Naime, sedelo je veće društvo u kafani, kad je neko neopaženo poslao ceduljicu advokatovoj ženi sa porukom:

Dođite hitno u ’Brankovinu’, vašem mužu je pozlilo! „Žena pohita, a „stražar” poslat kao izviđač, javi da advokatica ide. U tom momentu neko je doveo pevačicu, koja je advokatu sela u krilo. Uto je u kafanu uletela advokatica i kada je videla da u krilu njenog muža sedi pevačica, reagovala je burno. Pri tome je iskoristila i kišobran koji je donela sa sobom. Advokat je brzim koracima napustio kafanu, a advokatica se razvikala, grdeći i kafanu i osoblje, nazivajući ih najpogrdnijim imenima. Grdila je i muziku a i ostale goste, govoreći im: „Ni vi niste ništa bolji od moga muža!”

Danas se malo zna o istoriji ovog nekad čuvenog hotela. Naišla su nova vremena, „Sekulić” (kasnije „Brankovina”) dobio je s novim događajima i nova svojstva, još neopisana.

Pročitajte i o istoriji valjevskog hotela „Grand“

Originalno objavljeno u Kalendaru “Kolubara” za 2007. godinu

NAZAD NA VRH