NAZAD NA PRVU STRANU

Zanimljive žene familije Nenadović

Ljubica, Vera i Momčilo u Valjevu, 1930.
Ljubica, Vera i Momčilo u Valjevu, 1930.

Ružica  Nenadović – Sokolić

Ružica Nenadović – Sokolić

Kostimografkinja Ružica Nenadović-Sokolić, jedna od junakinja knjige “Valjevke”, preminula je pre tačno godinu dana u Rijeci. U pretpraznične decembarske dane stupili smo u kontakt sa njenom ćerkom Dianom, koja živi u Zagrebu, i saznali zanimljive podatke iz života i rada kako Ružice, tako i drugih izuzetnih žena u njihovoj familiji. I dobili prelepe slike koje sve to ilustruju. Iako je pisala o svojoj mami, baki i prabaki, i Diana Sokolić ima bogatu karijeru. Poseta njenom sajtu pokazuje uspešno bavljenje vizuelnim stvaralaštvom i kreacije u nizu medija.

Uz Dianinu pomoć dopunili smo biografiju Ružice Nenadović-Sokolić:

Kostimografkinja i slikarka. Školovala se u Beogradu, najpre u Školi za primenjenu umetnost, pa na Akademiji primenjenih umetnosti (diplomirala 1954). Prvi kostimografski rad izvela

je za predstavu “Umišljeni bolesnik” (Moliere) još kao studentkinja, 1952. u Narodnom pozorištu u Smederevu.

Godine 1954. se sa suprugom Dorianom Sokolićem, scenografom, odselila u Rijeku gde je u teatru «Ivan Zajc» bila u stalnom angažmanu do penzionisanja 1990. godine. Kao gostujući kostimograf radila je i za mnoga druga jugoslovenska i inostrana pozorišta. Dobitnica mnogobrojnih nagrada za kostimografski rad. Umetnički je oblikovala mnoštvo naslovnih strana knjiga. Autorka je uniformi za omladineske saobraćajce 1971. godine ( “bele patrole”) koje su se zadržale do danas i proširile i u Mađarsku i Austriju, kreirala mnogobrojne radne uniforme i napravila rekonstrukcije brojnih narodnih nošnji.Sa svojim je suprugom učestvovala na brojnim izložbama među kojima su značajnija redovna učešća na Praškom kvadrijenalu i izložbama scene i kostima na Sterijnom pozorju. U Rijeci je 1998. godine, na monografskoj izložbi predstavljena i knjiga “Scena i kostim” autora Ervina Dubrovića. Posebnom jedinicom predstavljena je u Hrvatskoj likovnoj enciklopediji (Zagreb, 2005).

Ružica je rođena u Valjevu 28. februara 1933; ćerka je Ljubice i dr Momčila Nenadovića, streljanog na Banjici 1943. godine. Po ocu – unuka Mateje Nenadovića, jednog od najboljih valjevskih gradonačelnika; po majci – unuka Spasenije Pate Ristić, autorke «Patinog kuvara».

Umrla je u Rijeci, 31.12.2014. godine.

Deo Njenih kostima i skica za kostime danas su u vlasništvu Muzeja grada Rijeke.

Ima ćerku Dianu, akademsku slikaricu.

Ljubica, Vera i Momčilo u Valjevu, 1930.

Ljubica, Vera i Momčilo u Valjevu, 1930.

O Spaseniji Pati Marković, Ružicinoj baki po majci, a Dianinoj prabaki, autorki poznatog “Patinog kuvara”, često se piše i danas. Ipak, često se, kaže nam Diana, navode neistine, poput onih da je sarađivala sa okupatorom u Drugom svetskom ratu ili da je umrla sama i usamljena, koje porodica pokušava da demantuje, ali bez uspeha.

Evo i Patine biografije:

CC

Spasenija Pata Marković

Rođena je 31. 12.1881. kao Spasenija Đurić u familiji intelektualaca – njen otac je bio general Dimitrije Đurić, vojni ministar i član Srpske akademije nauka, a deda Dimitrije Matić, doktor filozofije i ministar pravde i prosvete. Udala se za pešadijskog majora Đorđa Ristića i s njim imala dvoje dece : Ljubicu, rođenu 1902, i sina Dušana, konjičkog majora, rođenog 1904. koga su uhapsili Nemci i ubili na Banjici 1943, u isto vreme kada su na istom mestu ubili i našeg dedu, Patinog zeta, a Ljubicinog muža, dr Momčila Nenadovića. Pata je bila upraviteljica Ženske zanatske škole u Brankovoj ulici. Učenice su donosile recepte od kuće a Pata ih je isprobavala, sortirala i dorađivala. Sve sakupljeno i obrađeno izdano je u prvom kuvaru 1939.

Ljubica i Pata, oko 1918.

Ljubica i Pata, oko 1918.

Pata je bila vrsna domaćica i sjajna kuvarica. Davala je kuvarske savete na radiju i u Politici.

Sedamdesetih godina dvadesetog stoleća, njena kćer Ljubica, modernizovala je recepte prilagodivši količine i sastojke savremenom životu.

Spasenija Pata Marković umrla je 1974. u svojoj 94. godini.

Spasnijina ćerka Ljubica udala se za Valjevca dr. Momčila Nenadovića, sa kojim je dobila troje dece, među njima i Ružicu, od koje je naša priča i krenula.Ljubica je u posleratnom periodu ponovo priredila i modernizovala „Patin Kuvar.“

Pata s malom Ljubicom, 1903.

Pata s malom Ljubicom, 1903.

Ljubica Ristić

Ćerka Spasenije Pate Marković.

Rođena 1902. godine.

Studirala medicinu u Pragu, ali je studije prekinula i završila književnost.

Udala se za dr. Momčila Nenadovića i s njim imala troje dece:

Veru, rođenu 1925. umrlu 4.4.1990.

Ružicu, rođenu 1933. umrlu 31.12.2014. i

Đorđa, rođenog 27.7.1935. koji živi u Beogradu.

Diana, Ružica, Pata i Ljubica, Beograd 1972.

Diana, Ružica, Pata i Ljubica, Beograd 1972.

Ljubica je u ratu ostala bez supruga i brata, te se iz Požarevca gde je Momčilo bio lekar, vratila u Beograd. Tamo je do penzionisanja radila u Narodnoj biblioteci.

Nastavila je rad svoje majke pa je uredila i modernizovala kuvar.

Umrla je u Beogradu, 1986. godine.

Pata, Ružica, Diana u Opatiji, 1960.

Pata, Ružica, Diana u Opatiji, 1960.

Tokom istorije, brojni su Nenadovići uticali na život kako Valjeva, tako i cele Srbije. To su uglavnom bili muškarci: prota Mateja, Aleksa i Jakov Nenadović, čika Ljuba Nenadović i drugi. Ipak, Persida Nenadović, kasnije Karađorđević, uvela je i žene u priču: imala je, kao supruga kneza Aleksandra, značajnu ulogu u političkom i društvenom, ali i kulturnom životu Beograda i Srbije. Žene iz familije Nenadovića – bilo da su to po rođenju ili po porodičnim vezama – i u ovom veku su imale zanimljive živote i stvarale dela po kojima ćemo ih pamtiti. Priča o Ružici Nenadović, kao i o njenoj porodici po ženskoj liniji, deo je doprinosa tome.

NAZAD NA VRH