NAZAD NA PRVU STRANU

Kolubarin upitnik: Filip Stanković

Opišite Valjevo u dve reči:

Zapušteno. Napušteno.

Valjevski specijalitet/specijalnost je...?

Specijalitet su, mnogi će se složiti, čvarci, a specijalnost Valjeva je da iznedri talenat. Da ga prepozna, da ga ponekad podstakne i podrži, a najlakše izgubi.

Vidrak ili Pećina? Ili nešto treće? (Zašto?)

Sa jednog mesta polazimo, da bismo stigli do drugog. Njihova posebnost je u neizostavnoj povezanosti, jer samo tako mogu dati savršen krug.

Divčibare ili Povlen? Ili nešto treće? (Zašto?)

Divčibare, jer me vezuju za nezaboravne dane moga detinjstva, za najlepše zime i najbelji sneg.

CC

U Valjevu nedovoljno obraćamo pažnju na...?

Na najmlađe. Umesto da im pružimo detinjstvo kakvo zaslužuju, jedni se prema njima ophode snishodljivo, dok ih drugi kritikuju kao da su već odrasli i iskusni. Kritikujemo ih jer konzumiraju modernu tehnologiju, dok naši monitori i displeji, istovremeno, zaklanjaju vidik ka parkovima i igralištima, na kojim su deca gotovo svakodnevno. Prebacujemo im jer su nezainteresovani za kulturu samo zato što im se ona ne prezentuje i ne čini dostupnom na pravi način. Nisu im dovoljni muzej i galerija, povremene izložbe, koncerti sa istim repertoarom i tri filma godišnje. Mladima se mora pružiti mogućnost da aktivno učestvuju u kulturi, bez naplate članarine, troškova za materijal, boje ili haljine za ples, jer ne mogu sve porodice da pruže finansijsku podršku talentu i ljubavi prema umetnosti. Mnogi sebi umire savest time što naprave jednu dečju izložbu, ili maskenbal u dvanaest meseci. Iste te galerije, muzeji i biblioteke ne treba deci da predstavljaju usputnu stanicu, već drugi dom.

Crtanje ispred Male galerije

Crtanje ispred Male galerije

Najdraža valjevska ulica? Neka priča vezana za nju....?

Ulice, same po sebi, nikada me nisu preterano vezale za grad, ali zato dvorišta, naselja i igrališta jesu.

Često sam se igrao u obdaništu, kod naselja Milivoja Bjelice, prekoputa kog su stanovali moji baba i deda. Nakon što bi iz video kluba iznajmili svaku moguću kasetu sa nindžama, moj, već dugogodišnji prijatelj, Marko i ja bismo od starih krpa napravili svoja odela i krišom ušli u dvorište. Kao i svemu, i nestašlucima smo bili potpuno posvećeni. Nekada bismo se previše uživeli u „stare veštine nindžice“ , pa su vaspitačice više puta pokušavale da nas sustignu i „poraze“. Na svu sreću, bili smo vešti u preskakanju ograde i iz svih sukoba izlazili kao pobednici.

Na Petom puku, gde žive moji tetka i teča, proveo sam mnoga popodneva i uživao u igri sa svojim sestrama i decom iz njihovog komšiluka. Nadahnuti Nušićevim pričama, svi smo se „pohajdučili“ i odlazili u šumu na kraju Bihaćke ulice, u kojoj smo se skrivali, jurili razne životinje i bube, a katkad je nešto znalo i nas da pojuri.

Snimanje

Snimanje

Kako sam odrastao, ista ta igrališta postajala su sve manja. Poslednje podvige i pustolovine iskusio sam sa društvom iz dvorišta, odmah iza Apoteke 101, gde stanuje moj deda. Kako bismo iskoristili taj prostor u potpunosti predali smo se čarima filmske umetnosti. Snimali bismo kratke akcione scene i skečeve, a samo bi jedan okret kamere bio dovoljan da se nađemo na jednom potpuno drugačijem mestu. Naravno, komšije bi nas gađale raznim flašama i escajgom sa prozora, pa smo morali da se zadovoljimo parkom na keju, odmah prekoputa Centra za kulturu.

Snimanje

Snimanje

U Valjevu mi najviše smeta...?

Svi nešto kritikuju, svi se na nekoga žale, a niko ništa ne preduzima da to što nije dobro promeni.

Valjevo bi trebalo da bude ponosno na...?

Svoj identitet. Svoju specifičnost u svim sferama stvaranja, prepoznatljivost po umetnicima, naučnicima i sportistima, onima koji su nas u državi i van nje proslavili svojim delima, po kulturnim spomenicima, manifestacijama...

Bazen ili Petnica ili Gradac? Ili nešto treće? (Zašto?)

Gradac leti, Petnica zimi.

Dom vojske bi trebalo da postane...?

Bilo šta što bi ovaj atraktivan prostor stavilo na vrh lestvice kulturnih dešavanja, mesto koje bi objedinilo aktuelnosti iz oblasti filma, muzike i knjige, neka vrsta bioskopske, koncertne sale i čitališta u jednom.

Radionica

Radionica (Foto: Dragan Krunić)

Najlepša valjevska bašta je...?

Sve valjevske bašte u proleće.

Dobra vila bi Valjevu donela...?

Čistiji vazduh, za početak. Ovaj koji udišemo odavno nije zdrav.

Predložite budućeg učesnika/učesnicu Kolubarinog upitnika

Vladimir Ružičić Kebac.

* * *

CC

Filip Stanković rođen je u Valjevu 1992. godine, gde je završio Gimnaziju. Sada je apsolvent bibliotekarstva i informatike na Filološkom fakultetu u Beogradu. Paralelno sa studijama bavi se animacijom, stripom i kratkometražnim filmovima, a od jula 2014. godine u gradu vodi „Valjevsku radionicu stripa i animacije“, uz podršku Udruženja dramskih, muzičkih i audio-vizuelnih stvaralaca „Milovan Glišić“.

Oslanjajući se na sopstvene kreacije i saradnju sa prijateljima, dva njegova kratkometražna filma dobijaju nagrade – animirani film „Just Life“ u decembru 2014. godine osvojio je nagradu publike na Festivalu mini filma u Novom sadu, a u februaru 2015. godine igrano-animirani film „Is that all you can do?“ osvojio je drugo mesto na „1ONE1“ takmičenju, u okviru „ProFire Short Film“ festivala u Škotskoj.

NAZAD NA VRH