NAZAD NA PRVU STRANU

Valjevska braća muzičari (2. deo)

Braća Đurđević
Braća Đurđević

Među braćom muzičarima Valjevskog kraja su i braća Bajić.

O njima je “Leksikon YU mitologije” zabeležio, a Revija Kolubara prenela pre deset godina:

“Poznati šumadijski pjevački duo: Toma (Tomislav) i Andrija, dva plavokosa brata-seljaka iz sela Jabučja, kolubarski srez. Njihove fizionomije – jedan nizak i kukastog nosa, drugi visok i koščat – doprinijele su njihovoj, ionako naglašenoj, karikaturalnosti. Pjevali su izvornu muziku u karakterističnom dvoglasu i pritom izvodili neku vrstu vlastitog „plesa”, trapavo se gegajući u ritmu. Iako kažu da nije volio narodnu muziku, Tito ih je obožavao, pa su pred njim pjevali čak sedam puta."

Braća Bajić

Braća Bajić

Jedna od najpoznatijih pesama njihove karijere je pesma upravo njihovog kraja: “Ide Mile Lajkovačkom prugom”. O nastanku te pesme Toma Bajiće je napisao za Kalendar Kolubara 2014. godine (a preneli smo i u digitalnom izdanju Revije: "Zanimljivo mi je bilo i druženje sa dobrim čovekom i pevačem Živanom Saramandićem. Osobit operski glas, osobit i po tome što voli izvornu narodnu muziku. I peva je. Rodom je iz Aranđelovca, išli smo u istu školu. Doduše, on dva-tri razreda iza mene, jer je mlađi.

Živan je jednom došao kod moga brata Andrije da na njegovom garažnom kanalu pogleda nešto na automobilu. Uz čašicu zapita Andriju: «Zašto vi ne biste snimili onu pesmu: Ide Mile lajkovačkom prugom?» I ispriča nam ceo tekst. Pesma nije imala refren. Odmah smo rešili da je snimimo, «da popunimo ploču». Nisam očekivao bum, jer je pesma lokalnog karaktera, vezana za nerazvijenu varošicu, poznatiju pre kao železnička raskrsnica, nego kao naselje."

Na muzičkoj sceni Valjeva, a potom i Srbije, prisutna su i braća Filipović: Saša i Žika. Od zajedničkog benda u Valjevskoj gimnaziji, njihove muzičke karijere su se razvijale kroz svirku u različitim bendovima (uključujući i prateći bend drugog Valjevca, Željka Joksimovića), kao i kroz producentski, aranžerski i kompozitorski rad.

Žika Filipović

Žika Filipović

O saradnji braće Đurđević, osnivačima popularnih “Nevernih beba”, pričali smo nedavno sa Vlajkom, koji se prisetio njihovih zajedničkih početaka:

“Milan i ja počeli smo da se bavimo muzikom krajem '70. godina kao jako mladi, tj. učenici osnovne škole "Sestre Ilić "...Prvi klinački bend zvao se Vis "Tajne" ali prvi pravi bio je grupa "Meteori"...Sa u to vreme popularnim igrankama u Domu omladine počeli smo u februaru 1979. godine i ta najlepša priča našeg ulaženja u svet muzike trajala je do 1983. godine.

U međuvremenu su "Meteori" postali grupa "Zemlja", ubrzo i "Nova zemlja" sa kojom smo 1983. godine pobedili na prestižnoj Gitarijadi u Zaječaru. Dve godine kasnije, tačnije u novembru 1985. godine izašla nam ja LP ploča "Letači" za tadašnji PGP RTB i to je zvanično prvi album neke grupe iz Valjeva na muzičkoj sceni ex YU.”

Zajedništvo u stvaralaštvu nastavilo se i kasnije, i traje i dalje:

“Poenta cele priče je da smo Milan i ja ceo život bili zajedno u svim projektima koje smo pokrenuli - od već pomenutih "Meteora" pa do "Nevernih beba" koje smo zajedno osnovali 1993. godine.

To je jako bitno, iz više razloga...Prvi i osnovni, uvek smo imali tu zajedničku ideju i želju da napravimo nešto veliko i ostvarimo klinačke snove... Uz veliku podršku roditelja (na početku je to uvek jako važno), kasnije i našoj volji, upornosti, vežbanju, talentu itd. i uspeli u tome...Drugo, uvek smo bili podrška jedan drugom (pogotovo ja njemu pošto je on i kompozitor, i tekstopisac i aranžer, bukvalno alfa i omega), a to je u današnjem surovom svetu profesionalizma jako važno i značajno.”

Verujemo da neki novi klinci sada, sa svojom braćom ili sestrama, stvaraju nove muzičke priče o kojima ćemo uskoro čuti i pisati.

Prvi deo.

NAZAD NA VRH