NAZAD NA PRVU STRANU

Kolubarin upitnik: Aleksa Krajinović

 Najdraži kutak Valjeva? Ili okoline?

To je svaka ,,Bašta sljezove boje’’. Bašta za koju nas vežu uspomene, priče i sećanja iz detinjstva i mladosti. Naša sećanja, to su naši kutci! Ali, opet, ako bih morao da vam odgovorim, neka to budu ova valjevska brda, gde sam Je prvi put poljubio.. A planine, planine ostavimo drugima.. Nama niskoletačima, koji samo želimo voleti, krila su sve na svetu! ,,Ko visoko leti nisko pada, ko nisko leti visoko pada.”

Odrastanje u Valjevu pamtim po..?

Protestima i demonstracijama protiv vlasti, devedesetih godina. Vreme svog odrastanja sam posvetio šetnji za bolje sutra. Tada nisam znao zašto šetamo, jer sam bio dete..ali, verujte mi, dragi moji, sada tek ne znam, a nisam više dete..

Ali i dalje šetam! I šetaću! …makar ovim perom dok ispisujem stranice dnevnika.

U Valjevu mi najviše smeta..?

Rezignacija borbenog duha omladine. Hej, gde je taj bunt!

Našim životima upravljaju oni koji ne znaju ni šta ce sa svojim...ako ga uopšte i imaju. Tako da, nije ovo kritika čistog uma, ovo je više kapitulacija zdravog razuma. Ptice koje žive u kavezu to ne znaju, jer misle da je letenje bolest. Budite glas, ne eho!

Valjevo bi trebalo da bude ponosno na...?

Na hrabre plodove svoje mladosti koji su rasejani po celom svetu u potrazi za boljim životom. Na hrabre plodove iste te mladosti koji su ostali ovde, na grančicama egzistencije u istoj toj potrazi. A najviše bi trebalo da bude ponosno na svoje trule plodove koji su i dalje na granama, a trebali su davno pasti.. Neka to bude ,,Lament nad Valjevom”

CC

Dobra vila bi Valjevu donela..?

Isto ono što mu je davno odnela-veru da NE postoje dobre vile. Jer, niko nam ništa neće dati ili pak doneti, bez našeg prethodnog truda i zalaganja. Socijalistička utopija sa svojom poltronskom marionetom-dobrom vilom, nas je i dovela do ove savršene izgubljenosti u perfekciji harmonije haosa svog moralnog autizma.

U Valjevu nedovoljno obraćamo pažnju na..?

,,jačinu tišine..”

Bilo bi dobro da se Valjevo ugleda na..? (Zašto?)

Valjevo ne bi trebalo da se ugleda, Valjevo bi trebalo da se pogleda u ogledalo i vidi sebe u pravom svetlu..ako već nije u mraku. Zato što da bismo bili kao neku drugi, prvo moramo biti svesni sebe, ali opet kada smo svesni sebe, onda i ne moramo biti neki drugi. Uglavnom, sve se to svodi na priču o samosvesti i postizanju iste.

Predložite budućeg učesnika/učesnicu Kolubarinog upitnika

Pošto je svaki moj odgovor bio enigma, a nadam se i ,,znak pored puta”, tako želim da i ovo vaše pitanje za moj odgovor, bude ujedno i moj odgovor na vaše pitanje.

Predlažem da to bude bilo koji pripadnik autohtone i endemske vrste, bilo koji domaćin Valjeva ili njegove okoline.. Domaćin u pravom smislu reči: nezavisna institucija sa tradicionalnim manirima te vrste. Ja ne poznajem nijednog. Verujem da makar vi imate nekoga na umu.

Ako ih stvarno više nema, onda i ovaj upitnik i revija i novinarstvo i politika i društvo i grad i država i mi svi zajedno sa njima, gubimo svrhu postojanja i bivstvovanja.

Opet, ako ne volite enigmu, primenite paradigmu, pa kao i vazda pitajte One koji znaju odgovore na sva pitanja. Kada kažem One, znate na koje mislim.

* * *

"Sve što vidite u meni nije moje, vaše je...moje je ono što ja vidim u vama.”

Pisanje biografija, autobiografija zahteva dozu arogancije, prepotencije, pretencioznosti i trgovine svojim sposobnostima koje se izlažu na štandu instant sadašnjice. Ne bih voleo da budem kao "Ciganin koji hvali svog konja”... niti želim da se prodam. Želim istinu.

"A ako istina nije slobodna, onda ni sloboda nije istina.” (Žak Prever)

P.S. Ja sam neko ko nastupa i istupa, ujedno pod imenom i pseudonimom Aleksa Krajinović. To mi je i ego i alter ego i biografija i autobiografija... i testament.

A za sve ostalo bih stavio dve tačke..

Ionako naše biografije pišu pobednici. A ko će to biti, videćemo kad sudija odsvira kraj.

NAZAD NA VRH