NAZAD NA PRVU STRANU

Valjevci i Česi

Gradsko veće Valjeva donelo je odluku da dodeli javno priznanje ambasadi Republike Češke u Srbiji za doprinos kontinuiranom razvoju i unapređenju sveobuhvatnih međusobnih odnosa grada Valjeva i Republike Češke. Priznanje će biti uručeno na svečanoj sednici prilikom proslave Dana grada Valjeva, 20. marta. Republika Češka je, navodi se, kroz nekoliko projekata u Valjevo uložila 3,2 miliona evra. (Investirano je u crpnu stanicu Paklje i Gradac, vodovod Boričevac, rekonstrukciju fabrike za preradu vode, uređenje Jaza, toplifikaciju grada i Bolnice, izgradnju transfer stanice…).

Podsećamo ovim povodom na neke od istorijskih veza Valjeva sa Češkom i Česima, odnosno građanima te države koji su u Valjevu živeli, stvarali ili bili familijarno povezani. Otkrivamo i zanimljive priče o precima i potomcima - unicima koji na različite načine čuvaju uspomenu na svoje dedove.

CC

Jaroslav Janda

O Jaroslavu Jandi, koji je kao vojnik u sanitetu austrougarske vojske proveo oko godinu dana u zarobljeništvu u Valjevu, neku deceniju i po kasnije zapisao svoje uspomene, a posle više od pola veka njegova unuka Jaroslava te beleške priredila i objavila, pisali smo u dva nastavka u jesen 2015. godine. Tada smo i stupili u kontakt sa njegovom unukom, koja nam je govorila o svom dedi i prevela beleške vezane za Valjevo na engleski, a mi potom na srpski. Pročitajte zanimljive priče: Otkrivamo: Češke uspomene iz ratnog Valjeva i Valjevske uspomene Jaroslava Jande.

Jan Urban

Jan Jovan Urban, vojni kapelnik, kompozitor. Rođen je u Češkoj, u Pragu 1875, doseljen u Valjevo 1899. godine, i u njemu dugo boravio, doduše sa izvesnim prekidima. U Valjevu je, 9. februara 1952. godine ostao za svagda da počiva.

Oženio se 1903. godine sa Milkom, ćerkom Nenada Perića, računovođe Valjevskog prvostepenog suda. U Valjevu su im rođena sva deca.

Po supruzi Milki je nazvao i jednu svoju polku.

(iz knjige „Valjevke“)

Njegova unuka, Biljana Urban, je pijanistkinja koja živi u Holandiji, koja kroz svoj rad nastoji da sačuva i njegovo bogato muzičko stvaralaštvo.

CC

Jaroslav Černi

Unuk Jaroslava Černog (i sam Jaroslav Černi), inženjera po kome se zove beogradski institut za vodoprivredu, u razgovoru za Politiku pričao je prošlog decembra o vezama svoje porodice sa Valjevskim krajem, odnosno o tome da je poznati inženjer familijarno povezan sa Sankovićem: „Deda moje majke, to je porodica iz Sankovića kod Mionice, poginuo je na Solunskom frontu pa sam, stasajući, 1980. putovao u Zejtinlik da mu zapalim sveću.“

Jaroslav Černi (Sarajevo, 1. mart 1909 — Beograd, 29. decembar 1950) bio je hidrotehnički inženjer i pionir posleratne elektrifikacije u Jugoslaviji. Njegov otac bio je Čeh i oko 1890. godine se doselio u Bosnu, gde je kao gradski inženjer radio u Sarajevu. Jaroslav je osnovnu školu i gimnaziju završio u Sarajevu, a 1927. godine je otišao na studije u Prag. Diplomirao je 1933. i vratio se u Sarajevo, gde se zaposlio u sarajevskom vodovodu. U toku okupacije Jugoslavije, 1942. godine su ga uhapsile ustaše i oterale u logor Jasenovac, gde je ostao do kraja rata. Posle oslobođenja zemlje, vratio se u Sarajevo, a 1947. je premešten u Savezni Hidrobiro u Beograd i uskoro postao njegov direktor. „Hidroelektroprojekt“ je pod rukovodstvom Jaroslava Černija, projektovao prve velike hidroelektrane - Zvornik, Mavrovo, Jablanica, Vlasina, Vinodol i dr.

NAZAD NA VRH