NAZAD NA PRVU STRANU

Kolubarin upitnik: Slobodan Milovanović

Najdraži kutak Valjeva? Ili okoline?

Uz Valjevske planine, prvenstveno Povlen na kom sam odrastao, najviše volim (bezimenu) ulicu koja spaja petnički bazen sa istraživačkom stanicom. Valoviti reljef ulice iza kog se ubrzo pojavljuju refleksije sa bazena uz koje dolazi i onaj karakteristični miris su za mene još od malih nogu bili asocijacija za čistu radost. Kasnije, kada sam malo odrastao, fokus se preselio na drugi kraj iste ulice koja zavojitom uzbrdicom završava kod Istraživačke stanice Petnica, mesta u kom sam naučio najfascinatnije stvari na svetu.

Kebnekeise, Top of Sweden

Kebnekeise, Top of Sweden (Foto: Slobodan Milovanovic)

Odrastanje u Valjevu pamtim po...?

Najviše pamtim spore povratke iz Osnovne škole Sestre Ilić, pogotovu uz Majdan na Poparama. Stvar je u tome što se od čuvene V škole do moje kuće u Somborskoj ulici moglo doći iznenađujuće velikim brojem puteva, od kojih je svaki bio karakterisan svojim jedinstvenim skupom drugara koji uz njega ide. Iako je ta razdaljina ne veća od dva kilometra, ta putovanja su umela da traju satima. Ponekad su uključivala samopozvana posluživanja komšijskim trešnjama, a ponekad i spontana sankanja na školskim rančevima baš kad bismo bili gore na vrhu blizu kuće. Svako godišnje doba je imalo svoju čar kad su te pustolovine u pitanju.

U Valjevu mi najviše smeta...?

Kod Valjeva, kao i kod mnogih gradova u Srbiji (a i kod same Srbije), mi najviše mi smeta nedostatak kulturalne razmene. U Valjevo se retko doseljavaju ljudi iz drugih srpskih gradova, a kamoli iz drugih zemalja. To je indikator da Valjevo nema dovoljno značajnu delatnost i kvalitet života koji bi mogao da privuče ikoga drugog da tu živi, sem određenog broja samih Valjevaca koji su u njemu odrasli. Imati u gradu ljude iz drugih mesta, zemalja, religija, kultura, obrazovnih sistema, profesija… sa jedinstvenim nesvakidašnjim iskustvima, čini društvo mnogo kulturno bogatijim, tolerantnijim, obrazovanijim i podstiče razmenu veština i znanja u korist svih. Veliko priznanje treba odati institucijama i inicijativama koje uspevaju da dovuku bar privremene posetioce i turiste iz inostranstva da vide makar delić onih vrednosti kojima se kao Valjevci ponosimo, jer usled toga i Valjevci od njih nauče pregršt značajnih stvari o životu u drugim krajevima sveta.

Valjevo bi trebalo da bude ponosno na...?

Na način na koji se Valjevci odgajaju da vole svoj grad! Mi smo jedni od onih retkih koji se, kada se nađu negde van Valjeva, ne stide porekla iz svog temperamentnog gradića. Naprotiv, mi uporno pokušavamo da se nađemo u prilikama u kojima bi naše valjevštvo zablistalo. U Beogradu, a i šire, jako dobro se zna o čemu ovde pričam. Ovo se zna čak i u Švedskoj.

Midžor, Top of Serbia

Midžor, Top of Serbia (Foto: Slobodan Milovanovic)

Dobra vila bi Valjevu donela...?

Mislim da bi u ovom trenutku pravi poklon za Valjevo bila što brža veza sa Beogradom - koliko spajanje na autoput, toliko i brza pruga­/vozovi.

U Valjevu nedovoljno obraćamo pažnju na...?

Ja bih pored svih onih klasičnih problema pomenuo fizičku (ne)aktivnost u smislu same kulture. Omladina se aktivno bavi sportom jer je zabavno, ali čim se malo odraste većina završi u automobilima, dok nekolicina entuzijasta nastavi da trenira redovno. Društvo posmatra one koji, na primer, samostalno odu na trčanje kao nekakve zaluđenike, dok je taj nivo brige o sebi u razvijenim mestima praktično u rangu kulture pranja zuba. Mislim da bi trebalo da obratimo izvanrednu pažnju na to i motivišemo građane svih starosnih doba da poboljšaju fizičku kulturu. To je još jedna stvar koja bi grad mogla da učini zdravijim mestom za život.

CC

Bilo bi dobro da se Valjevo ugleda na...? (Zašto?)

Valjevo bi, naravno, moglo da se ugleda na uspešne gradove slične veličine. No, nipošto ne bi trebalo da pokušava da kopira neki od njih, i to ne zato što je to grozno teško, već pre svega zato što to onda ne bi bilo Valjevo. Mnogi od tih malih uspešnih gradova u svetu postoje samo zbog jedne posebne stvari za koju su specijalizovani, nečega što je jedinstveno. Onda ljudi sa svih strana koji su zainteresovani za to hrle da se dosele tu i eto one multikulture za koju sam već rekao koliko je bitna. Jedini dragulj u Valjevu za sada koji meni deluje da ima takav potencijal jeste Istraživačka stanica Petnica koja redovno kvalitetom svojih programa i privlači veliki broj neValjevaca. Grad bi mogao više da igra na tu kartu.

Predložite budućeg učesnika/učesnicu Kolubarinog upitnika

Marko Tanasković, izvanredni valjevski gimnazijalac, doktorirao elktroinženjerstvo na ETH u Cirihu i vratio se u Srbiju, sada docent na Univerzitetu Singidunum, inače veliki motivator za pokretanje visokotehnološkog preduzetništva u Srbiji.

* * *

CC

Slobodan Milovanović je rođen u Valjevu 1989. godine gde je završio Osnovnu školu Sestre Ilić i Valjevsku gimnaziju. Trenutno je doktorand finansijske matematike i računarstva na Univerzitetu u Upsali (Švedska), a uz to i stručni saradnik i koordinator programa u oblasti računarskih nauka u Istraživačkoj stanici Petnica. Studirao je mašinstvo u Beogradu, svemirsko inženjerstvo u Americi, pa numeričku matematiku i računarstvo u Stokholmu i Berlinu. U Valjevu je tokom gimnazijskih dana vodio Astronomsku grupu u Istraživačima, a tokom osnovnoškolskih trenirao odbojku kod Koraća. Iako već duže vreme na studijama u inostranstvu, često boravi u Valjevu, koliko zbog petničkih podviga, toliko i zbog iskrene vezanosti za grad.

NAZAD NA VRH