NAZAD NA PRVU STRANU

Na rastanku s Valjevom

Kraj je školske godine, vreme da se podsetimo pesme s kraja 19. veka koja bi se, po ugledu na Branka V. Badičevića, mogla nazvati “valjevskim đačkim rastankom”.

Pesma je štampana u knjizi “Prvi valjevski gimnazijalci” iz 2014. godine.

CC

Zbogom, zbogom, prekrasno Valjevo,
Dosta li sam u tebeka pev'o;
Dosta li sam slatkih dana prov'o,
I sa svakim bratski se milov'o.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Oh! pa kad se družinica vine
U te tvoje divne okoline!...
Hitro, hitro, koracima đačkim
Verali se po Stenam' Vidračkim,
Pa samo tuna šarno cveće brali
I žuđano u nebesa glali...
Verali se i dole i gore,
Dok se čile noge ne umore,
Tad poteci, te potraži mira,
Gde potočić dolinu ispira;
Gde slavuji pesme izvijaju:
Eto tuna, u tom krasnom raju
Po travici posedamo skupa,
A srce nam jošte silno lupa,
Svi prepuni nekakom milinom,
Suva grla zalevamo vinom;
I uz đačke poskočice razne
Čuturice po redu se prazne:
Ta uz vino oko je sjajnije,
Pesmicom se kolo lakše vije!
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Ili kad se setim onog trena,
Oj, družino, braćo omiljena,
Kad pognuše kao neke hale
Oblačine velike i male...,
Sunce zađe, nebo s' naoblači,
A za pljuskom bije pljusak jači
Pa potrči parku premilome,
Tuna slušaj kako riču grome,
Gledaj munju kako oblak šiba,
A oblak se pod udarcem giba;
Kiša pusta ko iz kabla sipa,
A đake je zaklonila lipa –
Pa odatle pogledamo mladi:
Šta oluja, šta li vihor radi;
Kako divno potavnelo nebo,
I kako se sav svet uskolebo!
Ali i to dugo ne potraja,
Pa prestade i ta silna graja,
Presta vetar drveće da lomi,
Sve s' utiša, umuknuše gromi –
A sunašce opeta se vije
Mnogo lepše i mnogo sjajnije!
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

CC

Oh, kada se slatkih noći setim,
Često b' u to vreme da preletim –
Kada bi se veseli i čili,
U krčmici maloj iskupili;
Pa tu, braćo, sve u zdravlje naše
Ispijali do dna pune čaše...
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Nema, Bože, baš većih milina
Od pesmice i čašice vina,
I kada se kolo igra đački
I u boju kad se mre junački.
Čaša ide naokolo redom,
Puna slatkim i preslatkim medom –
Pa potegni, pa se mlađan napi,
Hoćeš, nećeš – moraš sve do kapi...
Pesma s' hori, sva se soba trese,
Popadale s prozora zavese...
A kroz prozor mesec pušta zrake,
Te on gleda prevesele đake;
Te on gleda mladu Srbadiju,
Kako pesmom, kako kolom viju!...
Malo posle trže svoje zrake,
Nestade ga međ' tamne oblake.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
O meseče, za oblake zađi,
Prevesele đake već ne gledaj,
No zvezdama sjajnim pripovedaj:
«Da je đački život ponajslađi!» -
- Pa po svu noć, braćo moja mila,
Pesma bi se iz grla horila,
A kolo se još lako okreće,
Jošte pusto da prestane neće;
Leti pusto, leti ko na krili,
Još se đaci nisu umorili.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Ali eno gde 'no rudi zora –
Iza onih visokih nam gora;
Glete, glete te boje crvene:
Sunašce će iz nje da nam grane,
da očara ovaj svet ubavi –
Prepun zlobe i prepun ljubavi, -
Pa otidni šarenome gaju,
Tu se divi zorinome baju!
Svi na travi mekoj posedamo
I odatle mlađani gledamo:
Crven plamen kako nebo liže,
Iz njega se jarko sunce diže,
Da se ovom belom svetu javi,
U svoj svojoj lepoti i slavi.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Ti časovi, premili drugovi,
Biće za me uvek slatki snovi;
Pa kada ih mlađan nekad snivam –
Tad sam sretan i tada uživam!...
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Al' poslednji danak doš'o, evo,
Da i tebe ostavim Valjevo –
Divne mome i rumeno vino,
Pa i tebe premila družini.
Puno časa i gorki i mili
Mi smo braćo zajedno delili.
Vojislave, o moj mili brale,
Tri godine već su prohujale,
Od kako se mladi sastadosmo,
Nikada se rastavljali nismo –
Sećajte se, braćo, druga svoga,
Sećajte se, o tako vam Boga!
I ja ću vas, dok mi srce kuca,
Dok mi vatra u oku svetluca! –
Mila braćo i moja družino,
Da sam tica nebu bih se vin'o
I ozgora sjajne zvezde skin'o
Pa bih onda lovor-venac svio,
Zvezdama ga sjajnim nakitio,
No sam pesnik što vam venac plete,
Da u njemu nikad ne umrete.

1894.

(Pouka, zbirka radova šabačkih gimnazista, članova družine «Pouka», Šabac 1896)

Spasoje J. Ilić Prizrenac, uč. V r. gim.

NAZAD NA VRH