NAZAD NA PRVU STRANU

Kolubarin upitnik: Marko Tanasković

Najdraži kutak Valjeva? Ili okoline?

Valjevo i njegova okolina su zaista prelepi. Kao fotografu, Valjevske planine su mi oduvek bile nepresušan izvor inspiracije.

Najdraži kutak u gradu su mi trg Desanke Maksimović, trg Živojina Mišića i prostor između njih. Verovatno zbog spomenika ovo dvoje velikana, ali i zbog blizine zgrada kao što su Gimnazija, Muzej, Grand, Radio Valjevo uvek se osećam nekako svečano kada se nađem u ovom delu grada.

U valjevskoj okolini, najdraže su mi Divčibare. Tu sam zajedno sa porodicom i prijateljima proveo puno lepih trenutaka. Naša porodična kuća nalazi se u Novom naselju, blizu Krušika, pa se zbog toga u toku bombardovanja 1999 porodica sklonila na Divčibare. Tamo smo, uprkos bombardovanju i svemu negativnom što se u to vreme dešavalo oko nas, proveli nekoliko relativno bezbrižnih meseci zahvaljujući šetnjama u prelepoj prirodi Divčibara i okoline i svakodnevnim fizičkim aktivnostima na uređenju prostora oko naše vikendice. Valjda zbog toga i danas doživljavam odlazak na Divčibare kao beg od briga i problema.

Vodopad Divčibare

Vodopad Divčibare

Odrastanje u Valjevu pamtim po...?

Bezbrižnom detinjstvu i nezaboravnom druženju u Valjevskoj gimnaziji. Predivnom mirisu lipa u junu, zbog koga se i danas trudim da u ovom mesecu što češće dolazim u Valjevo.

U Valjevu mi najviše smeta...?

Najviše mi smeta neverovatno veliko zagađenje zimi. Činjenica je da je u zimskom period Valjevo okovano dimom i smogom. Ovo je postalo toliko drastično da kad god u ovom periodu dolazim u Valjevo, imam osećaj kao da ulazim u pušnicu. Nešto mora brzo da se uradi po ovom pitanju, jer je situacija iz godine u godinu sve gora i zdravlje naših sugrađana je ugroženo. Verovatno najbolji način za rešavanje ovog problema je pomoć građanima da svoje kuće bolje izoluju i uvedu napredne sisteme grejanja zasnovane na toplotnim pumpama.

Druga stvar koja mi smeta (doduše nije eksluzivno vezana za Valjevo, već je prisutna u celoj Srbiji) je malodušnost ljudi. U razgovoru, svi prepoznaju da su društvene okolnosti loše, i svi rado identifikuju probleme i kritikuju ono što je loše. Međutim kada treba zasukati rukave i kada svako od nas treba u svojoj oblasti delovanja da stvari pokrene sa mrtve tačke kako bi doprineo opštem boljitku, onaj žar sa kojim se kritikuje i identifikuju problem se gubi i velika većina ljudi zaključuje da je sve izgubljeno i da nema smisla truditi se ni oko čega. Srećom, za razliku od mnogih drugih gradova u Srbiji, Valjevo ima solidan broj pojedinaca koji se sa ovakvim stanjem ne mire i daju sve od sebe da stvari u svojim oblastima delovanja stalno unapređuju i pomeraju napred. Voleo bih da se o takvim ljudima više priča i da oni budu uzor i ostalim građanima Valjeva, jer kada bi svi bezrezervno ulagali maksimum energije u ono čime se bave i što je njihova odgovornost, naš grad bi bio mnogo lepše mesto za život.

Jesen, Donji Taor

Jesen, Donji Taor

Valjevo bi trebalo da bude ponosno na...?

Sve svoje ljude koji u svojim oblastima delovanja daju maksimum. Mnogi od njih ne žive i ne deluju direktno u Valjevu, ali se Valjevcima osećaju. Taj fenomen da Valjevci osećaju jaku privrženost svom gradu i kada žive i rade negde drugde (ponekad i na drugom kontinentu), ali i da Valjevci koji u Valjevu žive te ljude smatraju svojima nešto je što nigde drugde nisam sreo. Biti Valjevac nema veze sa tim da li neko trenutno u Valjevu živi ili ne, i takvo stanje je još nešto na šta bi svi zajedno trebalo da budemo ponosni.

Dobra vila bi Valjevu donela...?

Uslove za povratak za sve Valjevce koji su iz Valjeva otišli (iz bilo kojih razloga), a Valjevo vole i želeli bi u njemu da žive.

Okolina Valjeva

Okolina Valjeva

U Valjevu nedovoljno obraćamo pažnju na...?

Na budućnost. Ljudi su skloni da razmišlaju i deluju od danas do sutra ili u najboljem slučaju da planiraju nekoliko meseci ili godina unapred. Mislim da nam je potrebno da svi zajedno više vremena posvetimo dugoročnom planiranju budućnosti kako za sebe i svoje porodice, tako i za naš grad.

Zima, Povlen

Zima, Povlen

Bilo bi dobro da se Valjevo ugleda na...? (Zašto?)

Valjevo treba da usvaja primere pozitivne prakse, bez obzira sa koje strane oni dolaze. Naravno, od drugih treba uzimati pametne ideje, ali implementacija uvek treba da bude prilagođena Valjevu i Valjevcima. Dok sam živeo u Švajcarskoj, video sam mnogobrojne primere kako život u gradovima veličine Valjeva može lepo da se uredi, a da to ne bude previse komplikovano, niti da previse košta – to su svakako primeri na koje i Valjevo može da se ugleda.

Predložite budućeg učesnika/učesnicu Kolubarinog upitnika

Predlažem Andriju Marjanovića. Andrija je bio jako uspešan kao predsednik Mladih istraživača, a sada je deo ekipe koja pokušava da pomakne stvari sa mrtve tačke na Divčibarama. Andrija je završio Poljoprivredni fakultet u Beogradu i jedan je od onih Valjevaca koji u svemu što rade ulažu svu svoju energiju i talenat.

* * *

CC

Marko Tanasković, rođen 1986 u Valjevu. Išao u sedmu i prvu osnovnu školu, a potom završio Valjevsku gimnaziju. Osnovne studije završio na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, a potom master i doktorske studije na ETH u Cirihu. Nekoliko godina radio u sektorima za inovaciju švajcarskih firmi ABB i Maxon Motors. Posle sedam godina života i rada u Švajcarskoj vratio se u Srbiju i sada živi u Beogradu, gde radi kao docent na Univerzitetu Singidunum.

Od gimnazijskih dana bavi se umetničkom fotografijom, uspešno učestvovao na mnogim domaćim i stranim izložbama i konkursima i bio deo tima koji je svojevremeno obnovio rad Foto kluba Valjevo.



NAZAD NA VRH