NAZAD NA PRVU STRANU

Priče se valjevske kaldrme (III deo)

Gimnazijsko školovanje

Bez problema smo se svi upisali u Valjevsku gimnaziju, koju smo tri godine pohađli u zgradi na Kosančića vencu, a maturirali smo u sadašnjoj gimnazijskoj zgradi. U prvom razredu bilo je šest odeljenja - dva mešovita, dva muška i dva ženska sa po 30-tak đaka. Bio sam u I-3 kod razrednog Milana Tripkovića, profesora istorije, blagog i dobronamernog čoveka.

Porodična situacija je htela da sam, kao i Mileta Skočajić, u školu pošao u kratkim pantalonama dok majstor Krstajić ne sašije nove sa dugim nogavicama. Mazgić i društvo su me zezali kako sam (zbog toga) viđen za ponavljanje. To se nije desilo ali su poneki od njih "okinuli" i po dva puta!

Muško I-3 Valjevske gimnazije, 36 momaka, sa razrednim Milanom Tripkovićem

Muško I-3 Valjevske gimnazije, 36 momaka, sa razrednim Milanom Tripkovićem

U gimnazijskim danima imali smo školski orkestar "Plavi dečaci" (ime od obaveznih, teget plavih školskih bluza) u kojem su bili Voja (saksofon i klarinet), njegov brat Dule (truba), Cale (harmonika), Šobot (bubnjevi), Maksa (kontrabas) i, kao pojačanje, Vojkan Điniđić (gitara). Za nju nije bilo pojačala, pa smo iz zbornice uzimali stari dobri "filipsov" drevni radio-aparat.

I ovde je "mala ševa" bila svakodnevno gradivo, a naše IV-3 nije se dalo ni ekipi u kojoj su bili Čitak, Džipsi, Miško Stanojlović, aktivni u podmlatku FK Metalac. Taca, Zoća, Vlada, Ćera, Raka i ja bili smo tvrd orah, igralo se na "tri poluvreme" a mi šest golova nismo mogli da primimo ni za tri utakmice.

Pedeset godina mature, jun 2017

Pedeset godina mature, jun 2017

Tada smo počeli da igramo basket i odbojku, za nas nove sportove, i dobro smo se snalazili. Na tom gimnazijskom košarkaškom terenu počeli su Toma Jovančić, Branko i Zoran Kovačević, Genije Ivković, Darko Marjanović, Branko i Voja Kecojević, Ćera... Pre njih, u Metalcu su igrali Lale Spasojević, Puća Rakić i Mitar Đurović, potom i Ćane Đođević, Džimi Savić i Kića Lalović. Godinama, Gimnazija je imala jaču ekipu od ostatka Valjeva (do pojave Kovačevića, V. Kecojevića, Ivkovića).

Okončali smo i gimnazjsko školovanje i ladno upisali željene fakultete. Na novinarstvo, čini mi se, nije otišao niko ali smo u njemu završili mi nesuđeni matematičari, stomatolozi...

Na počecima studija u Zlokućanima, delu Valjeva gde i danas živim sa prodicom, obnovljen je FK ZSK. Priključio sam se i igrao dve-tri sezone, dok se u klubu nije pojavio Milojko Lazić, koji je bio uspešan u srpskoligašu Kolubari iz Lazarevca. Preuzeo je vođenje ekipe, a mene je "penzionisao". Pre ZSK-a, u gimnazijskim danima, igrao sam u Slogi (docnije Budućnosti), koju je vodio Noca Milošević, a kratko, sa Ivkom Stojkovićem, i u podmlatku Metalca kod Ivana Ivanovića.

Napred 3. april 1964. Iz digitalizovane arhive Valjevske biblioteke

Napred 3. april 1964. Iz digitalizovane arhive Valjevske biblioteke

ZSK je ostao zapamćen i po tome da je verovatno bio najviša ekipa u rangovima u kojima je igrao - Mića Stanko, Dule Šlać, Mikej, Reja, Pevac, Mare Krpelj i ja bilo smo visoki po 190 cm! Docnije su stizali mlađi, niži a bolji fudbaleri, koji su sa još mlađima stigli i do one Druge lige u tadašnjoj državi (više ne znam ni koja je bila). To je, ipak, bilo nerealno, pa se ZSK danas opet takmiči u "potes ligama".

Prvi deo

Drugi deo

NAZAD NA VRH