NAZAD NA PRVU STRANU

Kolubarin upitnik: Biljana Metlaš

Najdraži kutak Valjeva? Ili okoline?

Desankin trg, prostor između Gimnazije i moje nekadašnje zgrade, brdašce pored gimnazije sa kog smo se sankali, Apotekarska fontana na trgu koja je za nas ,decu iz kraja, u to vreme bila kao Petnica, i u kojoj sam naučila da plivam. Put od moje zgrade do škole Sestre Ilić, park Pećina.

CC

Odrastanje u Valjevu pamtim po...?

Igri, spokoju, radosti, osmesima, nestašlucima, stopiranju do Petnice, badmingtonu sa Nevenom, komši i njegovim semenkama, Đuri i njegovoj trafici, pravom drugarstvu i nesebičluku, odbojci, koncertima u Hali sportova, izlascima u Tešnjar...

U Valjevu mi najviše smeta...?

Odustajanje. Ljudi koji su ostali da žive u Valjevu kao da su odustali od borbe za svoj grad. Dozvolili su da se na vlasti smenjuju oni koji vuku pogrešne poteze, troše novac svih građana na projekte koji se ne izvode dobro, i time ugrožavaju dalje normalno funkcionisanje grada, normalan život i kvalitet života svih ljudi u njemu. Jedan dobar potez je mali korak napred, loš potez u gradu kao Valjevo, ispravlja se teško i dugo. U redu je graditi crkvu, u redu je ulagati u neke druge stvari ali to nije primarno. Primarno je rešiti problem aerozagađenja u Valjevu, pružiti šansu mladim ljudima da se tu vrate i ostanu, da svoju decu gaje tamo gde im je srce i duša. Ljudi nemaju svest o tome da svako ko je na vlasti, kojoj god partiji pripadao i kako god se zvao, mora da radi u interesu svih građana, jer ga ti isti građani plaćaju.

Smeta mi kada mi u Valjevu prijatelji kažu ma daj kome da se žalim, ne vredi. Vredi! Jedan je život, jednom si se rodio i živiš u Valjevu, ne daj ga, brani ga, čuvaj ga. Valjevo nije njihovo već grad svih nas koji ga volimo. Ja nisam rođena u Beogradu, moja deca i moj suprug jesu, pa sam u trenutku kada su Cetinjska i Zetska ulica postale ugrožene bukom iz kafića doseljenih iz Savamale odlučila da se borim. Sa bebom u naručju otišla u policiju da prijavim skup a da nisam ni znala da li će neko doći na njega. Zalepila sve to po ulazima, podelila na društvenim mrežama, iskoristila svoje kontakte iz bivšeg, novinarskog života, i lavina je krenula. Ispalo je da se i komšijama ne sviđa da im u stanu bude 90 decibela svaku noć do jutra. Nastavili smo zajedno dalje, pritiskali gradske vlasti svakodnevnim dopisima i saopštenjima, i uspeli! Doneta je odluka samo za te dve ulice u Beogradu, koja kafićima propisuje poseban režim rada. Dakle, borba i upornost se isplate. Eto, došli smo do zaključka, smeta mi nepostojanje veoma aktivne, kritički nastrojene, građanske inicijative u Valjevu.

CC

Valjevo bi trebalo da bude ponosno na...?

Na svakog pojedinca koji voli i čuva svoj grad. Na svakoga ko uvek i svuda sa ljubavlju i poštovanjem priča o svom gradu. Na društveno odgovorne firme i na pojedince koji ulažu u obnovu i razvoj grada. Na sportiste, glumce, naučnike, stručnjake svih oblasti koje je Valjevo dalo. Na prepametnu decu, škole za primer, entuzijazam uprkos nedostatku materijalnih sredstava. Najviše bi trebalo da bude ponosno na sebe jer opstaje uprkos jezivoj materijalnoj situaciji u kojoj se već decenijama, ne svojom zaslugom, nalazi.

CC

Da li, i šta, sami građani mogu da učine da se situacija u gradu popravi?

Naravno, nema povlačenja, nema predaje. Građani sami biraju vlast, građani sami odlučuju ko će i kako upravljati gradom i finansijama. Ne sviđa vam se? Bunite se! Menjajte, žalite se, borite se. Svakako da je teško, ali ako pružite otpor, ako pokažete da niste lak plen i da ne može svako da radi sa vašim gradom od vaših para ono što njemu odgovara, onda će situacija početi da se menja. Korak po korak. Svaka borba je teška i iscrpljujuća, ali ako nisu odustali bosonogi tifusari koji je vaš izgovor?

Nadležnima poručujem...

Što bi reklo moje srednje dete... nije fej! Eto to mi prvo pada na pamet, nije fej šta decenijama unazad političari rade sa Valjevom.

U Valjevu nisam rođena, ne živim tu već 28 godina, ali uvek o Valjevu pričam sa ljubavlju, pomažem gde, kada i koliko mogu, učim svoju decu da je to naša oaza i oni to tako i doživljavaju. Moje pitanje nadležnima je: kada i kako ste odlučili da vodite Valjevo a da vam borba za interes tog grada i svakog pojedinačnog građanina nije na prvom mestu? Ko god da je na vlasti, u bilo kom gradu, lične ambicije mora da ostavi kod kuće. Svaka uprava mora prema gradu koji vodi da se ponaša domaćinski, da radi na njegovom razvoju, promociji, poboljšanju uslova. Da razmišlja o tome šta će i kako ostaviti iza sebe, šta će uraditi za decu tog grada, jer samo deca su budućnost. Ako napravite grad u koji će se deca vraćati nakon studija i moći da žive od svog rada, onda ste uspeli. Da sada živim u Valjevu, što bih jako želela ali nam suprugov posao to ne dozvoljava, rekla bih nadležnima da hoćemo normalan put u svim pravcima, sportsku halu, igrališta za decu, moderan zdravstveni centar, Tešnjar sačuvan u svoj svojoj originalnosti pun turista 365 dana u godini, biblioteke u svakoj školi kao što je sada dobila Gimnazija, čist vazduh, biciklističke staze, klizališta i bazene. Nedopustivo je da imate grad sa takvom prirodom, takvim kulturnim i istorijskim blagom, ljudima koji su se ostvarili u svojim profesijama i uvek rado pomažu svoj grad, a da vi to i dalje ne znate da iskoristite.

CC

Predložite budućeg učesnika/učesnicu Kolubarinog upitnika

Nevena Marić

* * *

Rođena u Kotoru 1974. godine, rano detinjstvo provela u Tivtu. Nakon zemljotresa 1979. godine porodica Ružić se seli u Valjevo, odakle je mama poreklom. Iako sam dugo patila za morem i Tivtom jako sam zahvalna roditeljima što su mi omogućili da upoznam i zavolim Valjevo. U Valjevu sam počela da treniram odbojku, a 1990. godine postajem članica seniorskog tima OK Crvena zvezda i selim se u Beograd gde i sada živim. Igrala za reprezentaciju Jugoslavije, živela u inostranstvu, udata za Marka Metlaša, mama Matije, Andreja i Petra. Predsednica i osnivač udruženja građana “Sačuvajmo Cetinjsku i Zetsku ulicu” iz Beograda. 

NAZAD NA VRH