Valjevo kao novinska metafora
Valjevo se poslednjih godina ne pojavljuje često u štampi susednih zemalja. Metalac, Gorenje, povremeno kao grad porekla Miloša Teodosića, rehabilitiacija Kalabića, poneko nevreme – i to je, uglavnom, to.
Ipak, ponekad se pojavi u medijima i na zanimljiv način - kao neka vrsta metafore.
Tako slovenačka Mladina 2004. godine, povodom dolaska Gorenja u grad kaže: „Valjevo postaje slovenački grad“. Što i nije loša ideja, ako mene pitate.
Prošle godine slovenački pisac Jurij Hudolin, u intervjuu za Vreme, objašnjavajući zašto su Slovenci zainteresovaniji za književnosti udaljenijih zemalja nego onih komšijskih kaže: „Znate, to vam je ona priča o jogurtu: ako u trgovini vidite srpski i američki jogurt, vi ćete kupiti američki iako je skuplji i neko je pljunuo u njega. Tako je i sa literaturom. Kao da je knjiga iz Čakovca ili Valjeva lošija od one iz Bruklina.‟
Hrvatski list Express prošle godine pisao je o iskustvima nekih poznatih Hrvata u JNA, a među njima je i Velimir Visković, književni kritičar i leksikograf, koji je u vojsci jedno vreme bio u Valjevu. Između ostalog se seća: „Tako sam ja prvo otišao na klasičnu pješadijsku obuku u Valjevo, nakon koje se odlazilo u Gardijski puk u Beograd. U Valjevu sam se našao usred ciče zime i kao pravog Dalmatinca ubijala me ta zima. Smrzavao sam se, jednom su mi se na straži o brkove objesili mosuri (ledenice) dugi desetak centimetara; kad je došao komandir straže, nekakav vodnik s vojnicima da me zamijeni, zaprepastio se: ’Brko, bogati, ti si se skroz zaledio!’“ Još kaže „par puta smo prošetali gradskim korzom, nije se u Valjevu dalo bog zna što vidjeti.“
Hrvatska Dalmacija u decembru je pisala o komentarima korisnika u okviru Facebook grupe „Split i oko Splita“ na to da u gradu nastupaju razne zvezde srpske folk scene. Za naslov teksta uzet je upravo komentar: “Da ne znam da je ovo u Splitu, mislija bi da je negdje u Valjevu ili Pančevu.”
Povodom nedavno završenih izbora u Beogradu, hrvatski Jutarnji list piše i o egzotičnoj ponudi kandidata i politika: „Dačić vabi sve koji vole Tita i Slobu, kandidati i crtačica japanskih obrva, vodič kroz noćni život Valjeva, erotski maser“.
Metafore za Valjevo, očigledno, i nisu baš hvalospevi; da li je do Valjeva ili do autora, procenite sami.