NAZAD NA PRVU STRANU

Umetnička posela Perside Nenadović Karađorđević

Princ Aleksandar i princeza Persida Karađorđević (Wikipedia)
Princ Aleksandar i princeza Persida Karađorđević (Wikipedia)

O kneginji Persidi Karađorđević, Valjevki na prestolu (prvi, drugi, treći deo), iz poznate valjevske loze Nenadovića, već smo pisali.

Ovog puta, u par nastavaka, biće reči o poselima – svojevrsnim kulturnim okupljanjima – koja je organizovala u svom beogradskom domu, i po kojima je ostala upamćena. Tekst je objavljen u knjizi „Posela u starome Beogradu“ iz 1965. godine.

Katarina Ivanović; Kneginja Persida Karađorđević, 1847

Katarina Ivanović; Kneginja Persida Karađorđević, 1847

Posle dinastičke promene u Srbiji 1842. godine, kada je na srpski knjaževski presto došao knez Aleksandar Karađorđević, njegova žena, vrlo inteligentna, vredna i ambiciozna, kneginja Persida, rođena Nenadović, krajem 1850. godine počela je priređuje lepa umetnička posela, a u nameri da kulturni nivo svoje kuće uzdigne „radi izobraženija i uveselenija svoje dece“, kako je sama o tome uvek govorila. Za takav svoj kulturni i lepi rad, imala je dobre savetnike u Maci S. Milutinović-Punktatorki, prvoj ’vospitatelki’ u Beogradu i Mateju Banu, diplomati i književniku.

Sa njima se prvo knjeginja Persida savetovala, kako knjaževski konak da uredi, po ’jevropskom vkusu’, ’kako knjaževskim princezama, svojim kćerima, i svojim sinovima da da književno vospitanije’ i kakva posela da drži u svome konaku.

Na sugestije svojih savetodavaca, knjeginja persida je dva puta nedeljno držala umetnička posela u svome konaku, a on je bio velika i prostrana kuća, koju je njen muž kupio za knjaževski dvor. Docnije je ta zgrada bila dvor, ne samo Karađorđevića, već i oBrenovića, pa je posle pogibije kralja Aleksandra i Krajice Drage 1903. godine, ta zgrada porušena da bi, pored tog mesta, kao pandan starome dvoru kralja Milana Obrenovića (danas Skupština grada Beograda) bio sazidan novi dvor za vlade kralja Petra I Karađorđevića.

Svakim tim poselo rukovodio je mateja Ban, za ono doba čovek velikog znanja i kulture. Ban je bio pravi kulturni Evropljanin, koji je svojim prefinjenim stavom u patrijahalnoj beogradskoj sredini odskakao mnogo od svojih savremenika.

Na ta umetnička posela, knjeginja Persida je uvek dovodila i svoje male kćeri: Poleksiju, Kleopatru i Jelenu. Mala princeza Jelena, po naredbi svoje majke, već kao devojčica od šest godina, sedela je na fotelji i za sve vreme posela, prekrštala je nogice i mlatarala je ručicama, ali je pažljivo slušala govornika.

Poselu je prisustvovala i mlađa sestra knjeginje Perside, Mašinka nenadović, kasnije udata za pukovnika Jovu Lukačevića, vrlo elitnog oficira stare srpske vojske.

Mašinka je, kao i njena sestra, bila po prirodi lepo vaspitana žena, a svoje obrazovanje stekla je u jednom ženskom vaspitnom zavodu, u Rusiji.

I Mašinka je bila inteligentna, ambiciozna i načitana žena. Obe sestre su vrlo dobro govorile ruski jezik, a slabije su govorile francuski i nemački, stoga su kod Matije Bana nastavile učenje tih jezika.

I knjeginja Persida, i Mašinka Lukačević, kao ambiciozne i otmene žene, težile su da, u srpskoj sredini, kao kćeri srpskog vojvode Jevrema Nenadovića, odskaču mnogo od žena ondađnjih srpskih velikodostojnika.

Da bi svojim poselima dala što kulturniji ton, knjeginja Persida je nastojala da ima što veći broj kulturnih zvanica.

Posela u starom Beogradu, Poleksija Dimitrijević Stošić

Posela u starom Beogradu, Poleksija Dimitrijević Stošić

Među njima je bila Katica Danilović-Bogićević, za svoje doba najobrazovanija srpska žena. Učila je antičku filozofiju, istoriju i botaniku. Izvrsno je poznavala evropsku književnost. Svirala je na klaviru, harfi i gitari. Bila je izvrstan kozer, koji se vrlo inteligentno izražavao i bila je vrlo društvena žena.

Kao žena sa lepim obrazovanjem, ona je knjeginji Persidi vrlo imponovala i stoga je na svakom književnom poselu bila zvanica, koja je svojim zanimljivim predavanjima ili usmenim pričama iz oblasti antičke filozofije i istorije, sa velikom pažnjom slušana.

Naročito je volela da priča razne istorijske priče i živote velikih francuskih pisaca. Često je po neku priču iz francuske ili nemačke književnosti sama prevela i na knjeginjinom poselu je pročitala, dajući uvek objašnjenje priči koju je čitala. Kroz francusku literaturu, pratila je rad otmene i obrazovane francuske žene u savremenom društvu.

Maca Punktatorka je na književnim poselima na nemačkom čitala Šilerove i Geteove stihove. Ali, umela je lepo da govori i o životu kulturne Bečlike. Sem stranih pesnika, Puntatorka je čitala sa puno entuzijazma one srpske narodne epske pesme u kojima se ogledaju svetli likovi srpske žene.

Žena Mateje Bana, Margareta, lepa Grkinja sa ostrva Tinosa, je na knjeginjinim poselima svirala na klaviru klasične stvari.

Na svako svoje umetničko poselo, knjeginja Persida je pozivala i profesora Beogradskog liceja, Konstantina Brankovića, u ono doba srpskog naučnika na glasu. Profesor Branković je knjeginji Persidi, Mašinki Nenadović i knjaževskim princezama davao časove iz antičke literature i filosofije.

Na ovim poselima, profesor Branković je govorio o znamenitim ženama u svetskoj istoriji, a naročito se zadržavao na ženama stare Jelade. Gpovorio je i o antičkim pesnicima i filosofima, o vođama velike francuske revolucije, o značaju rada velikih francuskih enciklopedista.

Ono što je bilo novo i neobično, profesor Branković je u vrlo zanimljivim i lako shvatljivim pričama govorio o kretanju pojedinih planeta.

Profesor Beogradskog liceja, doktor Josif Pančić, puno puta je prisustvovao poselima, donosio mnoge retke biljke, o kojima se nije znalo i o njima je govorio, kao i o važnosti flore u budućnosti ljudskog roda.

Nastaviće se...

NAZAD NA VRH