NAZAD NA PRVU STRANU

Valjevski školski dani

Postoje ljudi - i pesme - koji kažu da je u životu najlepše školsko doba. Drugi se baš i ne slažu. U svakom slučaju, to je najčešće vreme šaroliko i za život određujuće.

Prenosimo nekoliko zapisa o školskim danima u Valjevu.

OŠ Andra Savčić

OŠ Andra Savčić

Zbratimljeni gradovi i đaci osnovci

Za početak, jedno podsećanje iz Slovenije o zbratimljenim gradovima i učeničkim posetama među tim gradovima, uključujući Valjevo.

 

***

Gimnazija

U tekstu koji je podelio sa novinarima povodom odlaska u penziju, doskorašnji direktor Valjevske gimnazije Vojislav Andrić je o svojim srednjoškolskim danima napisao:

“U Valjevsku gimnaziju prvi put sam kročio u junu 1967. godine kada je cela moja generacija polagala prijemni ispit. Arhitektonska lepotica osvojila me je na prvi pogled svojom tihom gordošću i nekim čudnim mirom koji u njoj vlada. Naredne četiri godine, i za mene, i za najveći broj mojih školskih drugova, bile su verovatno najlepši i najbezbri-žniji deo života. Imao sam predivne drugove i drugarice, a većina naših profesora bili su pravi asovi i kao ličnosti i kao sjajni tumači nauke i umetnosti. U vremenima ne baš velike društvene demokratije, sa nama su razgovarali kao sa sebi ravnima i mnoge nastavne predmete smo učili kroz dijalog sa gimnazijskim kolegama i svojim profesorima koji su nas jednako uspešno učili i osposobljavali za život i dalje obrazovanje.

Maturanti Gimnazija Napred 25. maj 1973. (Napred, digitalizovana arhiva Biblioteke)

Maturanti Gimnazija Napred 25. maj 1973. (Napred, digitalizovana arhiva Biblioteke)

Naša škola je i tada, kao i danas, bila hram nauke i kulture i gimnazijalci su bili angažovani u raznim naučnim, umetničkim ili sportskim sekcijama u školi i van nje. Usmerenje ka matematici i rukometu, koji su i danas dve moje najveće životne opsesije, stekao sam upravo u Valjevskoj gimnaziji koja je imala sluha da u meni i mojim školskim drugovima traži ono za šta imamo najviše talenta i sklonosti i da tu obdarenost ne samo otkrije, već omogući i našu afirmaciju u tim oblastima. Maturirali smo 1971. godine i puni elana, optimizma i ambicija, pošli na studije sa željom da svoje roditelje i svoje profesore ne izneverimo već da postanemo korisni sebi, svojim porodicama i društvu u celini.”

Miki Jevremović ispred Gimnazije.  Pesma Ti i ja (Kolubara)

Miki Jevremović ispred Gimnazije. Pesma Ti i ja (Kolubara)

***

Tehnička škola

U tekstu objavljenom povodom sedamdeset godina postojanja Tehničke škole, a koji je Revija Kolubara prenela 2011. godine, pisac Aleksandar Ilić piše o svojim školskim danima i tadašnjim nestašlucima – odnosno kako se od šest jedinica stiže do studija filozofije:

Podsećamo na taj tekst. (Za ceo zapis, kliknite ovde)

„PRVA GODINA – Posle uspešno položenog prijemnog ispita, negde pred leto 1996. ili 1997. godine, upisao sam se u Srednju tehničku školu „Milica Pavlović” u Valjevu, smer – elektrotehničar radio i video tehnike. Prvog septembra zauzeo sam poslednju klupu, u redu do zida. Tu sam ostao narednih pet godina. Na prvom tromesečju imao sam šest jedinica, i to iz: matematike, fizike, hemije, elektrotehnike, informatike i istorije. Posle nekoliko razgovora sa razrednim, zatim neverovatnog pritiska roditelja (nakon njihovog razgovora sa razrednim), do polugodišta nisam uspeo da popravim nijednog keca. Isti bilanas sam zadržao i na kraju trećeg tromesečja. U četvrtom sam popravio četiri jedinice i „nisam sa uspehom položio prvi razred”. Upućen sam na popravne ispite koji se održavaju negde krajem avgusta. Tokom leta sam išao na privatne časove kod profesorki iz kontra smene tako da sam na kraju dobio dvojke i iz matematike i iz hemije, odnosno iz onog što se u aprilu i maju popraviti nije moglo. Time sam ispunio sve uslove da upišem drugi razred.

DRUGA GODINA – Nakon uspešno završenog prvog razreda, drugi sam ponavljao sa šest jedinica, i to iz: matematike, fizike, elektrotehnike, merenja, materijala i engleskog.

DRUGA GODINA (drugi put) – Rešen da više ne idem u školu u koju ne mogu da se uklopim, upisao sam drugu godinu kao vanredan đak. To je značilo da ne idem u školu, već sedim kod kuće ili gde već hoću, učim i izlazim na ispite. Negde oko 15. septembra, nakon što sam odgledao sve što se na televiziji i u video klubovima moglo gledati, odlučio sam da se vratim u školu. Ciljao sam na to da će mi u školi biti manje dosadno. Krajem septembra, opet sam bio redovan đak. Na prvom tomesečju imao sam pet jedinica: matematika, fizika, elektronika, elektrotehnika i materijali. Opet su me roditelji pritiskali i to opet nije dalo nikakav rezultat. Čak se i pogoršalo – počeo sam da bežim sa časova i da brijem glavu. Na zimski raspust sam otišao zadržavši uspeh sa prvog tromesečja. Stanje se nije promenilo ni na trećem. Onda sam učio tokom aprila i maja, popravio tri keca, i „nisam sa uspehom završio drugi razred”. U avgustu sam iz matematike i elektrotehnike dobio dvojke, čime sam ispunio sve nužne uslove da upišem treći razred. Tada sam i iz vladanja imao keca tako da mi je krajnji prosek ocena, dvojke iz svih predmeta i kec iz vladanja, bio ispod dva – 1,90.

Tehnička škola

Tehnička škola

TREĆA GODINA – Duboko u sebi verujem da već tada niko više nije imao iluzije da će od mene jednog dana postati elektotehničar. Ubeđen sam da je cela porodica, meni iza leđa, potajno listala oglase interesujući se za cene polovnih traktora, kao i one gde se traže pomoćni radnici za prodavnice i mesarske šegrte. Držeći se svoje poslednje klupe, u redu do zida, prvo tromesečje sam završio sa pet kečeva: matematika, elektronika II, digitalna elektronika, mikroelektronika i programiranje. Na zimskom raspustu sam se sankao, a tokom trećeg tromesečja sam intenzivirao bežanje sa časova. Negde u to vreme i roditelji su se predali. Shvatili su da sam takav kakav sam i da nema nikakve šanse da bilo kakvim pritiscima nešto promene. Dogovorili smo se: ne idem u školu i na časove, kad neću, a oni će sve to uredno da opravdaju. Sve što se od mene tražilo bilo je da tačno vodim evidenciju. Sve u svemu, uspeh iz oktobra zadržao sam do aprila. Tada sam popravio elektroniku II, digitalnu i mikroelektroniku. U avgustu ostatak.

ČETVRTA GODINA – U četvrtoj godini počeo sam da se interesujem za filozofiju. Išao sam u školu kad mi se ide, učlanio sam se u biblioteku i počeo da čitam filozofiju. Negde u oktobru sam odlučio da pokušam da upišem fakultet – Filozofski u Beogradu. Niko me nije shvatao ozbiljno kada sam to pričao, naročito ne posle podvlačenja crte na polugodištu: matematika, ekonomika, mikroprocesori, elektoenergetika, VF elektronika, pojačavači, filozofija i praksa – sve kečevi, ukupno osam. U junu sam prvi put posle pet godina prošao bez onog „nije sa uspehom završio razred”, a zatim i diplomirao, tema: „Kolo za oduzimanje napona sa operacionim pojačavačem”.“

NAZAD NA VRH