NAZAD NA PRVU STRANU

Kolubarin upitnik: Zoran Ćosić

(foto: Nemanja Miščević)

Najdraži kutak Valjeva? Ili okoline?

Pošto sam rodjen i odrastao u Mionici, najdraža mesta su vezana upravo za Mionicu i njenu okolinu. Pre svega, dvorište moje babe i mog dede po majci u ulici Vojvode Mišića, imanje moje babe i dede po ocu u selu Mionici, ulica Kneza Grbovića, meni najlepša na kugli zemaljskoj, mionička porta u istoj ulici, školsko dvorište, košarkaško i fudbalsko igralište, bioskop, onaj stari čiji miris nikada nisam zaboravio, Ribnička pećina, svi virovi i brane na reci Ribnici, od Paštrićke do Ćosića brane.

Kada dodjem u Valjevo volim da odem na Gradac, Pećinu, obavezno u manastire Ćelije i Lelić, etno domaćinstvo Kutlačić. Volim da prošetam Karađordjevom, izmedju pošte i suda, uvek osetim uzbuđenje kad prodjem pored prozora moje učionice u Gimnaziji, a naročito volim kad mi se pruži prilika da sedim sam u mraku na sceni Doma kulture.

CC

Odrastanje u Valjevu pamtim po...?

Odrastanje pamtim po divnim danima u Gimnaziji, po prijateljima koje sam stekao u njoj za ceo život, pamtim po nekim ulogama koje sam odigrao u tom periodu i koje su imali presudan uticaj na moj put.

CC

U Valjevu mi najviše smeta...?

U Valjevu nisam toliko da bih mogao da uvidim šta mi u njemu smeta. Ali ako mi je u odnosu na Valjevo nešto krivo onda mi je krivo što uprkos naporima, energiji i rezultatima Valjevo još uvek nema profesionalno pozorište.

Valjevo bi trebalo da bude ponosno na...?

Na ekipu divnih mladih ljudi koji su osmislili, pripremili i organizovali 1. VALJEVSKI POLUMARATON. I na sve pojedince i institucije koji su im u tome pomogli. U poslednjih nekoliko godina došlo je do ekspanzije istih manifestacija i po drugim gradovima u Srbiji i one predstavljaju veliki potencijal za promociju tih gradova u svakom smislu. Po reakcijama mojih prijatelja koji su 10. juna bili u Valjevu, VALJEVSKI POLUMARATON je bio pun pogodak.

Da li, i šta, sami građani mogu da učine da se situacija u gradu popravi?

Prvi korak je svakako da svaki građanin u Srbiji samom sebi postavi ovo pitanje. Iskreno, bez ikakvih kalkulacija.

CC

Nadležnima poručujem...

Da vide ono oko pozoršta... Ne zbog mene. Ja već imam angažman u Narodnom pozorištu. Nego sebe radi.

Predložite budućeg učesnika/učesnicu Kolubarinog upitnika.

Nela Mihailović

* * *

Rođen 1967. godine u Mionici.

Studije glume diplomirao na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi profesora Petra Banićevića.

Za vreme i odmah nakon studija nastupao u predstavama Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, Narodnog pozorišta u Somboru, Narodnog pozorišta u Subotici i Narodnog pozorišta u Nišu.

U Narodnom pozorištu u Beogradu debitovao 1993. godine, a 1994. godine primljen u angažman kao stalni član ovog pozorišta, u kome je do danas odigrao blizu 40 uloga.

Pored Narodnog pozorišta trenutno igra i u predstavama Zvezdara teatra i opere & teatra Madlenijanum.

Igrao u dva igrana filma, „Sabirni centar“ i „Biro za izgubljene stvari“ i u deset televizijskih serija: „Poetski teatar“, „Kod zlatnog konja“, „Srećni ljudi“, „Zaboravljeni umovi Srbije“, „Ponos Ratkajevih“, „Gorki plodovi“, „Žene sa Dedinja“, „Bela lađa“, „Moj rođak sa sela“ i „Pet“.

Napisao pozorišni komad za decu „Uplakana Katarina“, za koji sam dobio nekoliko nagrada na festivalima pozorišta za decu, koji je postavljan na scenu u Beogradu, Valjevu, Senti, Lazarevcu, i koji se trenutno izvodi u Narodnom pozorištu u Somboru i Kruševačkom pozorištu.

Napisao tekst za monodramu „Akt“.

Trenutno umetnički direktor pozorišnog festivala „Abrofest“ u Valjevu.

NAZAD NA VRH