NAZAD NA PRVU STRANU

Kolubarin upitnik: Strahinja Poznanović

Skejt park Pećina 2015
Skejt park Pećina 2015(foto: Dimitrije Tanasković)

Najdraži kutak Valjeva? Ili okoline?

Na prvom mestu uvek će biti moj Bujačić, druga pomisao je naravno reka Gradac i (skejt) park Pećina, na trećem Brankovina, gde sam provodio letnje raspuste. Srećan sam da sam 2014. godine imao priliku da kroz terenski rad, obilazkom seoskih područja pogođenih poplavama i klizištima, za dve godine jako dobro istražim i upoznam mnogo lepih predela i zaseoka valjevskog kraja, u kojima ranije nikada nisam bio. Posebno bih izdvojio Balinović i Bobovu.

Ispred CZK 2011.

Ispred CZK 2011.

Odrastanje u Valjevu pamtim po...?

Letnjim raspustima kod babe i mog pokojnog “đede” u Brankovini. Raznim padovima sa bmx-a, skejta i rolera u mojoj Petničkoj ulici. Fudbalskim treninzima u najmlađim kategorijama na Krušikovom stadionu. Odlazcima u galeriju 34. kod Peše u likovnu školu. Istraživanju Bujačića, krađi komšijskih trešanja uz zvuke sirena za uzbunu. Prvom kampovanju na reci Gradac. Neumornim vožnjama rolera po gradu i Gradskom trgu, osećaju bezbrižnosti i zadovoljstva. Kasnije u nekom periodu između srednje škole i perioda studija u Beogradu, ozbiljnoj borbi za izradnju skejt parka u Valjevu. Prvih organizovanih manifestacija, osećaju sreće i zadovoljstva, prilikom dovođenja i predstavljanja našeg grada ljudima iz Srbije i inostranstva.

Ispod Brankovog mosta

Ispod Brankovog mosta (Foto: Dimitrije Tanasković)

U Valjevu mi najviše smeta...?

Gradska deponija na obali reke. Đubre koje se proširilo na čitav grad. Strah umnih, obrazovanih, pravednih ljudi. Bahatost glupih, neobrazovanih, loših ljudi, koji su šutirani kao fudbalska lopta završili na nekim bitnim delovima terena. Ostanak u zamišljenoj “zoni komfora” mnogih talentovanih poznanika, koji se žale na sve oko sebe, a ne preduzimaju ništa.

Grind on Mind 2014.

Grind on Mind 2014.

Valjevo bi trebalo da bude ponosno na...?

Svoje velikane. Oni su posmatrano sa naše vremenske distance, iskreno i pomalo naivno voleli svoj grad. Vladika Nikolaj Velimirović nam je dosta toga ostavio, izdvojio bih ono što je napisao u “Nebeskoj liturgiji”, “devojke svilu nose, a grehom se ponose”, dok se “mladi momci poštenju smeju”, koliko je samo predvideo današnje vreme…

Ponosni na Ljubu, Desanku, Nenadoviće. Svoju predivnu prirodu, planine, reke. Sve one ljude koji su doveli u naš grad druge ljude, a koji su iz njega odlazili očarani i ponovo mu se vraćali.

Valjevska trka trokolica, kod spomen-parka Stevan Filipović 2016.

Valjevska trka trokolica, kod spomen-parka Stevan Filipović 2016.

Da li, i šta, sami građani mogu da učine da se situacija u gradu popravi?

Može zvučati malo izlizano, ali stvarno je najvažnije da ljudi prvenstveno rade na sebi. Čovek mora uložiti trud, napor, veru, upornost da ostvari svoje ideje. One u svojoj početnoj fazi mogu delovati suludo, kao npr.moja ideja da u jednom malom gradu bude izgrađen skejt park i budu organizovana takmičenja u sportu koji nije toliko zastupljen na našim prostorima, ili organizovanje prve Valjevske trke trokolica... Koliko je težak put i kakvi sve problemi mogu pratiti realizaciju jedne ideje zna samo onaj koji je pokušao da u delo sprovede svoju zamisao. Koliko je veliko zadovoljstvo posle uspešno realizovanog, može da oseti samo onaj koji je pokušao.

Sa druge strane i sam sam iskusio kako je to raditi u inostranstvu, tako da nisam protivnik odlaska. Potrebno je izaći iz zamišljene ili nametnute “zone komfora”, mlad čovek se može vratiti mentalno zreliji, jači, sa novim znanjima koje može primeniti u svojoj sredini. Mišljenja sam da čovek ne treba da troši svoj život na ideale, menjajući čitav svet, svet će biti tu i posle nas, kao što je bio i pre nas. Čovek treba da utiče na svoj komšiluk, svoju lokalnu zajednicu, svoj grad, potrebno je početi od sebe i svoje mikro sredine.

Grind on Mind 2018.

Grind on Mind 2018. (Foto: Boris)

Nadležnima poručujem...

Svestan sam da je jako teško eliminisati đubre koje je preplavilo grad, ali jako je bitno rešiti problem gradske deponije na obali reke. Mislim da je to pitanje sa državnom važnošću. 

Sabetta 2017.

Sabetta 2017.

Predložite budućeg učesnika/učesnicu Kolubarinog upitnika

Jovan Jovanović, arhitekta , urbanista. Biser našeg grada, živa enciklopedija istorijskih podataka, porodičnih stabala i mnogih drugih zanimljivih tema. Jedan od najvećih poznavalaca valjevskog kraja, koje sam imao priliku da upoznam.

Veseljko Belušević, rukovodilac tehničke službe CZK Valjevo, njega možete da volite ili ne volite, ne postoji tu sredina. Moj “Brka” i “komandir” iz dana služenja vojnog roka u CZK-u. Čovek od kog sam naučio sa kakvom energijom i posvećenosti treba pristupiti svom poslu, ako želiš uspeh. Velika pomoć i doprinos pri pravljenju prvih koraka prilikom organizacije festivala Grind on Mind na Gradskom trgu, dok još nije ni bio izgrađen skejt park na Pećini.

* * *

Rođen 1987.godine u Valjevu, gde je završio Tehničku školu, a zatim studije u Beogradu na Visokoj građevinsko-geodetskoj školi. Radio u Gradskoj upravi Valjevo, a posle toga u Rusiji na gradilištu naftovoda, kao i na najvećem gradilištu na svetu Sabetta, na eksploataciji prirodnog gasa. Trenutno živi i radii u Beogradu. Jedan od osnivača i predsednik kluba ekstremnih sportova. Za vreme rada u Gradskoj upravi uz pomoć prijatelja i kluba, volonterski pripremljena projektna dokumentacija za prvu fazu projekta „Rekonstrukcija i izgradnja parka Pećina“ - izgradnja skejt parka. Organizator takmičenja „Grind on mind“ koji će sledeće godine napuniti 10 godina postojanja. Organizator Valjevske trke trokolica. Deo organizacije festivala Mountain Music Festa na Divčibarama.

NAZAD NA VRH