NAZAD NA PRVU STRANU

Kolubarin upitnik: Suzana Radovanović – Perić

(foto: djokovicphotography)

Najdraži kutak Valjeva? Ili okoline?

Pećina. Čini mi se da je ona jedino mesto u Valjevu koje se ne menja i na potpuno isti način zrači i mirom i svežinom i snagom i dostojanstvom nevezano od vremena, okolnosti, tendencija, od kako je pamtim. Ona je za mene simbol lepog, ugodnog i slobodnog življenja, rasterećenog od svega onog što nas danas i muči i kvari. Pećina je i utočište i izazov i putokaz kada nam se koračanje po valjevskoj kaldrmi učini besmisleno. Moje omiljeno valjevsko mesto za bistre misli i čišćenje duše.

(Foto: DjordjeDjokovic)

Odrastanje u Valjevu pamtim po...?

Po bezbrižnijoj atmosferi, i po značajno vidljivoj želji da budemo deo sveta, ali na neki svoj, vrlo autentičan način. Pamtim ga po rekonstrukciji Granda i nastajanja lica tog i danas najlepšeg dela Valjeva. Po bioskopskim projekcijama u Centralu, po Trgu Maršala Tita kao nasledniku korzoa. Po prvoj piceriji u Knez Miloševoj ulici. Po sladoledu iz automata čuvenog Komše koji je imao kiosk kod solitera i po crvenom kiosku gde se uplaćivao loto, tik uz Komšu. Po prodavnicama Borovo, po Kasapu, po važnosti kojom se doživljavao Džez fest. Po punim kafanama i novogodišnjim dočecima. Po samoposluzi Robne kuće sa najboljim asortimanom u to vreme, krajem osamdesetih, kroz koji sam naslućivala beli svet. A onda, od devedesetih, po buvljaku na kome se većina nas oblačila. Po embargo kolaču, pljeskavicama od soje, flašama benzina i dilerima deviza. I po mnogo čemu još, i šarenom i dramatičnom.

Ipak, najviše od svega, i u jednim i u drugim vremenima, sa osmehom se sećam svog odrastanja zbog spremnosti Valjevaca da od života naprave sjajan fazon i na taj način stvore lozinku za sreću. I u življenju, i u preživljavanju.

CC

U Valjevu mi najviše smeta...?

Što sam starija, sve mi više smeta vrlo odomaćena navika da nam nešto smeta bez želje i spremnosti da to što nam smeta, menjamo. Psujemo, gunđamo, konstatujemo i - ne činimo. Smeta mi odsustvo zdrave kritike ali, još više, samokritike. Verujem da je to razlog što nam je aktivizam svake vrste prilično sveden, da ne kažem jalov, jer na svu sreću ipak ima pojedinaca koji još nisu rešili da život u Valjevu provedu tako što će Valjevo i Valjevci da im smetaju.

CC

Valjevo bi trebalo da bude ponosno na...?

Na Valjevo. Zaboravili smo da se ponosimo. Sa nostalgijom se prisećamo nekih bivših vremena istovremeno zaboravljujući da je to isti grad i da su to iste ulice i isti mi u njemu. I da je Valjevo ružno i tužno zato što mi dozvoljavamo da tako bude, i da zasija značajno kada mi rešimo da se to desi. Ne bih ovom prilikom izdvajala ni ličnosti ni institucije jer Valjevci odlično i znaju i osećaju šta je ono što valja u ovom gradu. Potrebno je samo da u tom valjanom pronađemo inspiraciju da i mi budemo valjaniji kao pojedinci.

CC

Da li, i šta, sami građani mogu da učine da se situacija u gradu popravi?

Da najpre krenu sa popravljanjem situacije u spostvenom umu, dvorištu, kući, stanu, radnom mestu. Da smanje pauze za kafu i srede radni sto, organizuju kreativno radnu nedelju, sa komšijama urede travnjak ispred zgrade ili okreče ulaz. Naprave sajam knjiga i starih ploča u svom naselju ili organizuju basket turnir u svojoj ulici. Ako su nastavnici, odvedu učenike u bioskop ili u prirodu za vreme vikenda. Primete i podrže pozitvne inicijative svojih sugrađana ili ih sami stvore, umesto što potroše vreme na psovanje, vređanje i upiranje prstom. Promene nastupaju onog trenutka kada se suočimo sa onim manje dobrim u sebi i rešimo da ga unapredimo. To je jedino sigurno trajno pomeranje na putu napredovanja.

CC

Nadležnima poručujem...

Moja poruka nadležnima je ujedno poruka svim Valjevcima, jer ne mislim da je odgovornost ljudi koji trenutno sede na vodećim funkcijama u gradu veća od onih koji ih biraju da tu sede. Valjevo je grad svih nas, i svako u svojoj sferi delovanja može značajno da doprinese da naš grad bude i naše omiljeno mesto za život. Nadležni su samo naše ogledalo. Dakle, moja poruka je: Dajte Valjevu najlepše lice svoje ličnosti i ono će vam istom merom jednog dana svakako i vratiti.

Predložite budućeg učesnika/učesnicu Kolubarinog upitnika:

Moj izbor je Andrija Petrović. Vedar, lucidan, kreativan lokal patriota i čovek koji se bori za zdrav vazduh i provetrenu misao Valjeva.

* * *

Suzana Radovanović – Perić. Direktorka MŠ “Živorad Grbić”, prva violina prvog valjevskog gudačkog kvarteta “MISS”, članica tria “MiSS”, pokretač raznih inicijativa i projekata na polju umetničke muzike u gradu. Nekoliko puta nagrađivana, na gradskom i republičkom nivou, na polju pedagogije, kulture i rukovođenja. U životu buntovna na konstataciju: “Ne može”. Kao član udruženja građana “Dobri ljudi” oprobala se i kao ‘’zvanični’’ aktivista. Sklona fantaziji i zakleti neprijatelj rutine. U slobodno vreme poeta, a u svako vreme, po sopstvenim rečima, neumorni sanjar i uporni idealista. Borac za lepotu i umetnost do trenutka dok ne padne i poslednja vetrenjača!

NAZAD NA VRH