NAZAD NA PRVU STRANU

Prva valjevska trka

U susret drugom Valjevskom polumaratonu, koji se dešava u subotu 8. juna, podsećamo na prvu trku organizovanu u Valjevu. Bilo je to početkom XX veka, 1906. godine.

O toj prvoj trci, koja je tada nazivana ‘pešačka trka’, pisao je Napred u septembru 1966. godine. U tekstu se navodi da su se u tom periodu, pored ‘mnogih drugih kulturnih tekovina sa Zapada primila i savremenija shvatanja o fizičkoj kulturi’.

Pešačka trka 1906-1966

Pešačka trka 1906-1966

U proleće 1906. godine, tadašnji potpukovnik Mihajlo Vasić, na službi u Valjevskom garnizonu, pokrenuo je akciju da se u Valjevu u junu iste godine održe ‘pešačke trke’ na stazi Valjevo-Jovanja i natrag (10 i po kilometara). U tekstu se navodi da je ovo ujedno bila i prva trka u Srbiji. Za učešće u se prijavilo trideset trkača, od kojih je bilo šest oficira, deveta varošana i seljaka i 15 podoficira.

Svetomir Đukić (Foto: skenirano iz knjige: Generali i admirali Kraljevine Jugoslavije : 1918-1941, Mile S. Bjelajac / https://sr.wikipedia.org/w/index.php?curid=802009)

U samom Valjevu i okolini bilo je raznih mišljenja o održavanju ove trke. Neki ljudi su smatrali da je trčanje u stvari ‘satiranje’ zdravlja, dok su drugi govorili da su to dečurlijska posla. Samo mali broj valjevskih građana i to uglavnom lekari, oficiri i neki državni službenici pravilno je shvatio održavanje ove trke.

Desetak dana pre trke prijavljeni učesnici otpočeli su sa treniranjem na drumu.

Prvi je počeo da trči tadašnji potporučnik Svetomir Đukić, koji je izazvao senzaciju među građanstvom [trka u čast generala Đukića odražava se sada svake godine na relaciji Platani-Jovanja-Platani ]. Pojedini ljudi i deca su, kako njega tako i ostale trkače, gađali kamenjem i dobacivali uvredljive reči: ‘ua, lud, lud’. Đukić bi se zaustavljao kod svake grupe da im objašnjava da se uskoro održava trka i da sada za nju treniraju. Ovo je podstaklo i neke seljake pa su i oni otpočeli sa treniranjem.

Od prijavljenih trideset, u trci je učestvovalo njih 21, pet je odustalo nakon starta, a njih 16 je izdržalo celu trku.

Odelo takmičara bilo je različito. Građani su trčali u svom običnom odelu, a oficiri u čakširama i belim bluzama, od kojih neki i bez kapa.

Pobednik trke bio je ondašnji potporučnik valjevskog garnizona Stojan Marjanović, koji je stazu prešao za 52 minuta. Drugi je bio potporučnik Svetomir Đukić za 53,42 minuta.

Sledeće, 1907. godine, u Valjevu je opet održana trka na stazi dugoj 15 kilometara. Pobednik je ovu stazu prešao za 68 minuta.

Autor ovog teksta (dostupnog u digitalizovanoj arhivi Napreda Matične biblioteke Valjevo) Srbislav Todorović iz Beograda je na kraju naveo da je tekst nastao na osnovu informacija iz beogradske dnevne štampe onog vremena, a da ga je Istorijski arhiv Valjevo obavestio da ne raspolaže podacima o pomenutoj trci, te je pozvao svedoke ovog događaja da dostave eventualno raspoloživi materijal.

NAZAD NA VRH