NAZAD NA PRVU STRANU

Kolubarin upitnik: Aleksandar Čarnojević

Aleksandar Čarnojević, arhitekt nagrađivan na međunarodnim urbanističkim i arhitektonskim konkursima, trenutno na privremenom radu u inozemstvu.

* * *

Kad mi neko dođe u posetu, obavezno ga vodim do...?

Vodimo goste da gledamo i mirišemo vazduh koji dišemo. Kad se malo izađe iznad Valjeva bolje se vidi i njegova ekspresivna boja.

Odrastanje u Valjevu pamtim po...?

Pamtim po gušenjima i asmatičnim napadima. Tri četvrtine dece iz moje zgrade je u detinjstvu zaradilo hronične probleme sa disajnim putevima i tri četvrtine više nisu u Valjevu.

CC

U Valjevu mi najviše smeta...?

Prevelika je gužva od: biciklističke infrastrukture, gasovoda, autoputa, železničkih stanica u Valjevskoj Kamenici i Pričeviću, Doma vojske, stare železničke stanice, univerziteta, biblioteke, hale sportova, doma za stare...

Valjevo bi trebalo da bude ponosno na...?

Valjevke i Valjevci su dosta ponosni na svoju veru, ali sudeći po delima, u Boga ne veruju.

Moramo biti ponosni i na svoje zagađivače, njima sve dugujemo.

Želim da vas podsetim i da su Valjevci pioniri u sprovođenju potoka, izvora i reka u razne cevi upitne namene, još u prošlom veku su uspeli da Taorska vrela strpaju u nekakav cevovod za Kosjerić koji je izgubio smisao, ali je dobro opravdanje za buduću betonizaciju.

Zatim je usledilo i strpavanje u cevi Jaza na potezu kroz grad, umesto biodiverzivnog i bioklimatskog planiranja razvoja tog poteza.

Naše ogledalo je i Petnička pećina, razmere devastacije nikoga više i ne zanimaju. Dobro, nikada Petnička pećina neće biti Postojnska jama, ali preporučujem da se vidi kako to radi neko ko voli svoju zemlju kako treba.

Na ponos Gradu je i deponija na Kolubari, umesto da u tom delu reke bude predeo prirode posebnih vrednosti sa bogatom bioraznolikošću. Nedostajaće nam deponija ta kada nam ispune predizborna obećanja iz prošlog veka i presele je. Odvajanje otpada je isto rešenje, ali ne i Valjevu.

CC

Da li, i šta, sami građani mogu da učine da se situacija u gradu popravi?

Mogu da odu, tako je najbolje, svima će laknuti. Ovi koji žele da ostanu mogu da se bave turizmom poput onog u Černobilju. Ostaće da ih leči dr. Smrt preko veze.

Postoje i prava rešenja, čak i novac za ozdravljenje i unpređenje kvaliteta života, ali postoje i oni izabrani koji rešenja zbog njihovih ličnih izgovora ne primenjuju.

Sreća u nesreći je da građani koji to mogu svojim snagama unapeđuju svoje domove i imanja. Bilo bi dobro kad bi svako uspeo savesno da sredi svoje, a da ne ugrozi drugog.

Nadležnima poručujem...

Nadležnima za šta?

Ništa, jer šta poručiti nekom ko ništa ne radi, ili radi nešto što ne zna, ili zna samo da uzima. Nebitni su ili ne postoje. Stručnjaci su rasterani, institucije su devastirane ili ukinute, poput Direkcije za urbanizam i razvoj grada itd.

Postoje samo podložni, ne nadležni i to kad treba nekom neki problem da naprave i učine neko zlo.

Predložite budućeg učesnika/učesnicu Kolubarinog upitnika

Mladen Levnaić, vodeći kreativac u jednoj zanimljivoj industriji.

NAZAD NA VRH