NAZAD NA PRVU STRANU

Lečenje poezijom

Za nama je težak period. Onaj pred nama neizvestan je na razne načine: zdravstveno, ekonomski, politički, socijalno.

Uz sunce i majsku rakoš prirode, dodajmo zrno poezije pesnika našeg kraja Petra Pajića kao sidro u smutnim vremenima.



Pobuna

Zvoni pobuna u mojoj sobi.

Moje se stvari od trajanja brane.

Htele bi da nisu. Da su okončane.

Svaka bi da se u prah izdrobi.



Gola svetlost je legla preko stola.

Sa svih strana je pobuna ustala.

Buni se voda iz svetlog bokala.

Sve je u sobi svijeno od bola.



Veličanstven je taj napor u vodi

Da razbije staklo i da se razlije.

Sve što je ovde htelo bi da nije.

Htelo bi od svega da se oslobodi



Oseća mi ruka čega god se dirne

Da više nije ono što se hoće.

Bune se stvari oku tako mirne

A duši prepune nereda i zloće.

***

CC

Kad su Srbi čitali ušima

 

Kad su Srbi čitali ušima,

Imali su velike usmene biblioteke,

guslari su bili knjige,

knjige su same išle po narodu,

umesto lepih ilustracija

svirale su i pevale.



Kada su Srbi čitali ušima,

dovoljno je bilo da odu na pijac,

pred crkvu, ili na vašar,

da čuju neku knjigu,

da je nauče napamet,

tako su se uzgredno i školovali,

pa su se sa pijace vraćali kao iz škole

sa celom bibliotekom u glavi.



Kad su Srbi čitali ušima,

učitelji su im bili slepci i prosjaci,

možemo reći da je to bio nepismen narod,

al ne možemo reći da je bi i nenačitan,

kao sada.

**

CC

 

Ljubavna pesma



Nije potrebno da se udvaraš devojci.

Kaži joj bilo koju reč,

Ako se njoj učini da je prvi put čuje,

Ako joj se učini lepša od reči koje drugi ljudi

govore,

ako joj bude, pri tom, razumljivija od svih

poznatih reči,

povedi tu devojku sa sobom, na kraj sveta, ako

hoćeš,

ali na tako dug put povedi je obično,

obično kao kad polaziš u šetnju.

NAZAD NA VRH