U svetu se gvozdeni mostovi visoko cene, u vrhu su preporučenih vrednosti u turističkim vodičima. Gvozdeni mostovi danas se ne grade. Možda, ponegde za železnicu. Ali se retko gde ruše. Ipak, u Beogradu je u planu rušenje Starog savskog mosta o čemu su su građani, aktivisti, i struka više puta negativno izrazili.
Nije postojala ni jedna staza dokonih lutanja koja je vodila na njene obale, nije bilo šaputanja na njenim kejovima ni nemarno oslonjenih laktova na ogradi mosta. Most je postojao u istoriji, rekao u geografiji, grad je živeo na njenim obalama.
Most na Kolubari u Valjevu, iz septembra 1917. godine. Crtež olovkom Leopolda Forstnera. Izvor: Austrijski muzej narodnog života i umetnosti (link) i Europeana (link).
“Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrijednije od mostova.Oni su važniji od kuća, svetiji, jer opštiji, od hramova."
Prilazeći Slovcu iz Valjeva u moru zelenila ugleda se jedan od najlepših gvozdenih mostova u Valjevskom kraju. Rešetkaste je konstrukcije, sa po dva lučna jaka nosača i spojevima koji uverljivo govore o njegovoj čvrstini. Na samom je ušću Toplice u Kolubaru, podignut 1934. sredstvima iz ratne odštete učinjene tokom Prvog svetskog rata. Radovi su počeli tri godine ranije.
Gradačkim mostom valja preći pešice da bi se imao potpuni doživljaj, i vizuelni i čujni. Ako se to čini iz grada, između štangli postavljenih rešetkasto, pomalja se bela mermerna skulptura Milovana Glišića sa kojom se srećete čim siđete sa mosta. Pogled na reku ispod mosta i uzvodno, otkriva lepotu koja mami. Visoke topole sa obe strane čine ga još lepšim, a prelaz uzbudljivim. I istorija mosta nosi mnogo toga.
Gvozdeni mostovi danas se ne grade. Možda, ponegde za železnicu. Prvi takvi mostovi u Evropi su se pojavili sa pojavom železnice, pogotovo kada je počela upotreba livenog železa, krajem 18. veka. Posle 1830. godine, sa naglim razvojem železnice, pojavljuju se i rešetkasti mostovi