| Oktobar 2009

Ambasador Srbije

Branko Vićentijević

Miloš Teodosić

Miloš Teodosić

Miloš Teodosić svrstan u najbolju petorku Evropskog prvenstva u Poljskoj na kojem su košarkaši Srbije osvojili srebrnu medalju

Ostvario se još jedan od dečačkih snova Miloša Teodosića (22), Valjevca iz Sinđelićevog bloka i sa Kosančića venca – na Evropskom prvenstvu Poljskoj, gde su košarkaši Srbije pod vođstvom selektora Dušana Ivkovića osvojili bronzanu medalju, izabran je u prvu petorku sa Po Gasolom i Rudi Fernandezom (Španija), Domenom Lorbekom (Slovenija) i Vasilisom Spanulisom (Grčka).

Teodosić je posebno dobro igrao u polufinalu sa Slovenijom, kada je Srbija zahvaljujući njegovim koševima, posebno „trojkama”, i asistencijama Slovence dobila u produžetku od pet minuta. Dobro je Miša igrao i na startu protiv Španaca, koje su „plavi”, neočekivano za mnoge, dobili i najavili put ka medalji.

– Finale protiv Španaca, čini mi se, izgubili smo još tokom slavlja posle pobede protiv Slovenaca, koja je donela finale i garantovala srebrnu medalju, pričao je Miša na prijemu kod valjevskog gradonačelnika Zorana Jakovljevića. Bili smo potpuno emotivno iscrpljeni, u ovom trenutku više nismo mogli, ali je svakako ostao žal što veliko finale nismo bolje odigrali.

Na Evropskom  prvenstvu u Poljskoj još jednom su njegove lopte „imale oči”, stizale su u pun reket, tamo gde ih niko nije očekivao, ponekad ni njegovi saigrači. To, kao i sportsku drskost neophodnu za vrhunskog igrača, Teodosić je poneo sa basketa iz Sinđelićevog bloka, gde je obavezno igrao protiv starijeg brata Jovana (25), i sa Studentovog igrališta u „Rupi”, gde su obojica košarkaški prohodala pod rukom svog prvog trenera Milovana Teofilovića Belog, koji je, ima li nečeg lepšeg, u Poljskoj bio gost njihovih roditelja, Zorane i Miće!

To da izrasta u vrhunskog igrača, posle utakmice sa Slovenijom, priznali su mu i selektor Ivković i uvaženi sportski novinar Vlada Stanković, kolumnista nedeljnika „Vreme”, koji se Teodosiću i njegovoj generaciji izvinuo zbog svojevremenih opaski da u toj generaciji „ne vidi velikog igrača”.

I zaista, posle Evropskog juniorskog prvenstva, igranog u Beogradu 2005, na kojem je tadašnja SCG osvojila „zlato”, gotovo svi domaći novinari bili su skloni da ustvrde kako je ta selekcija pokupila sva moguća „zlata” ali da u njoj nema budućih asova. Videli su ih, buduće asove, ponajpre u selekciji Rusije, pa Španije, Francuske, Italije, Litvanije...

Ispostavilo se da su „cimeri” Teodosić i Tepić, koji su za ovo godina drugovanja i igranja više vremena proveli zajedno nego sa svojim porodicama, predvodnici novog talasa srpske košarke, koja je, to sada mnogi i iz bivših republika nekadašnje SFRJ nevoljno priznaju, bila temelj tadašnje YU škole. Selektor Ivković će, to je posle Katovica potpuno jasno, tek napraviti dobru reprezentaciju. U njoj će, pre ili kasnije, mesta biti i za generaciju Muslija i Đekića, možda i za one starije, Rakočevića i Miličića, na primer, koji se sada gotovo nude!

– Naravno da bih voleo da igram sa Rakočevićem i Miličićem, mislim da nam trebaju, ali, poslednja je selektorova! On će i za Svetsko prvenstvo, koje se dogodine igra u Turskoj, kao i za Olmipijadu 2012. u Londonu, što nam je krajnji cilj, odrediti šta je to što treba da ostvarimo. Tako je bilo i Poljskoj, otišli smo po plasman u Tursku, vratili se sa srebrom – opet će Miša na prijemu kod valjevskog gradonačelnika, koji je i sam „basketaš“.

A kad je već o tom prijemu reč, Teodosić je plenio šarmom, neposrednošću, strepljenjem za sve, isticanjem činjenice da će uvek biti Valjevac („nikada Valjevčanin”), koji se rado vraća rodnom gradu. Reklo bi se, nije se mnogo promenio od vremena kada je po vas celi dan igrao lopte u Sinđelićevom bloku, ili basketa na Studentu. Osim što je porastao do 196 cm, što je sazreo u lepog i pametnog momka, što zna šta želi u karijeri i životu.

Posle FMP-a iz Železnika, gde se igrački potvrdio, i uz kraće kaljenje u čačanskom Borcu, sada je član Olimpijakosa iz Atine, jednog od najbogatijih evropskih košarkapskih klubova. Kod trenera Joanidisa Janakisa, nekadašnjeg saigrača legendarnog Nikosa Galisa, nije se do sada naigrao. Nije vredelo ni to što je u poslednjem plej-ofu prvenstva Grčke, Olimpijakos jedinu od tri utakmice protiv Panatenaikosa, srpskog trenera Želimira Obradovića, dobio tek kada je prvi „plej” Papalukas povredio skočni zglob, pa je čitavu utakmicu odigrao Miša. Verujemo da je Janakis, bar na TV ekranima, gledao EP u Poljskoj!

Za kraj i malo šale. Na opasku potpisnika ovih redova da bi, ukoliko, ne daj Bože, bude morao da menja klub, najbolje bilo da ode u Tursku kako bi se „pripremao” za Svetsko prvenstvo 2010, Miša je iz taka ukapirao poruku i brzometno, onako kako odigrava na košarkaškom terenu, odgovorio: „Ha, ha, dovešćemo mi nju ovde!”. Obojica smo, naravno, mislili na njegovu devojku Maju Ognjenović, iz Kleka kod Zrenjanina, prvog „tehničara” odbojkaške reprezentacije Srbije, koja igra u Turskoj, a koja je u danu kada je gradonačelnik Jakovljević priredio prijem za Mišu, od selektora Zorana Terzića dobila slobodan dan u finišu priprema za Evropsko prvenstvo u Poljskoj, koje je u toku.

Upišite svoj komentar