| Septembar 2010

Pozorišni letopisZa razdoblje 1950–1959.

Zdravko Ranković

Pozorišni letopis Valjeva i Valjevskog kraja, koji objavljujemo unekoliko je potpuniji u odnosu na takvu hronologiju iz naše knjige „Pozorište u Valjevu 1860-2010”. Knjiga je, naime, pogodan oslonac i podsticaj za nova saznanja o nekadašnjem pozorišnom životu na ovim prostorima i o nekadašnjim pozorišnim pregaocima.

Uz hronološke jedinice, razvrstane po decenijama, vraćaćemo se već prikazanim razdobljima kad god to bude omogućavala nova raspoloživa građa. Nepotpuno ćeme dopunjavati i netačnosti pri tome otklanjati.

Katarina Hranjec

Katarina Hranjec (Foto: Ljuba Ranković)

1950.

17. septembar – Osnovano u Valjevu Gradsko amatersko pozorište. To je učinjeno na inicijativu Gradskog komiteta KPJ, a osnivačkoj skupštini prethodilo je oformljenje, u aprilu 1950. godine, Centralne dramske grupe u koju su ušli najbolji amateri društava „Abrašević”, „Polet” i „Krušik”. Za rad pozorišta namenjena je nekadašnja kafana „Srbija” u Ulici vojvode Mišića br. 8, koja je za novu namenu temeljno preuređena. Prvu svoju premijeru, Veselinovićevog „Hajduk Stanka” (reditelj: Stanko Despotović), pozorište je izvelo 9. novembra 1950. godine. Među Valjevcima ta svečanost je naišla na neuobičajneo veliko interesovanje („traženo je oko četiri hiljade karata”). Već 23. novembra izveden je „Put u zločin” Miška Kranjeca (režija: Boža Veselinović i Mile Kostić) a 4. decembra „Pokondirena tikva” J. S. Popovića (reditelj: Katarina Hranjec). Prvog januara 1951. Amatersko pozorište je preraslo u profesionalno Gradsko narodno pozorište. Rešenje o tome doneo je Gradski narodni odbor Valjevo 28. decembra 1950. godine čiji je tadašnji predsednik Vasilije Nožica. Tri predstave iz amaterskog razdoblja uračunate su u sveukupni repertoar, a jesen 1950. u prvi deo njegove prve sezone. Prvi upravnik pozorišta bio je Ljuba Kovačević (do 31. marta 1951), potom Miloš Milanović.

Jesen – Izvođenjem Sterijinog „Kir Janje” oživeo rad amaterske pozorišne družine u Mionici. Komad je prikazivan u Mionici i Ljigu. Naredne predstave bile su: „Sumnjivo lice” i „Vlast”. Za postignute uspehe priznanje je u listu „Republika” odavano reditelju Nemanji Protiću i nosiocima glavnih uloga B. Jovanoviću i J. Čubroviću.

1951.

Prvi uspesi

Gradsko narodno pozorište u Valjevu još u prvim danima svoga rada postiže dobre rezultate. Za mesec dana rada pozorište je dalo tri premijere (“Hajduk Stanko”, „Put u zločin” i „Pokondirena tikva”). Ono je uspelo da zainteresuje za pozorišnu umetnost publiku Valjeva i okoline. Prve dve premijere izvedene su uspešnije dok je „Pokondirena tikva” imala površnosti u obradi likova što je donekle i razumljivo, jer su ovo delo ostvarili mladi članovi pozorišnog kolektiva.

Za svoj budući repertoar pozorište uglavnom sprema domaće stvari („Narodnog poslanika”, „Zonu Zamfirovu” i „Podvalu”).

(Novi dani – Beograd, 3. februar 1951)

10. februar – Gradsko narodno pozorište u Valjevu premijerno izvelo „Podvalu” Milovana Glišića u kojoj se uspešnom interpretacijom Živana Keserića isticao glumački veteran Miodrag Jevtović Buga. Režija Katarina Hranjec. 

30. jun – Gradsko narodno pozorište iz Valjeva na gostovanju u Lajkovcu sa „Koštanom” Bore Stankovića. U svom kratkom veku ovaj teatar je 18 puta dolazio među Lajkovčane. Jednu predstavu je igrao i u Slovcu.

1. oktobar – Glumica Jelka Matić-Lukić stupila u ansambl Gradskog narodnog pozorišta, u njemu je ostala dve sezone i predstavljala jednog od najistaknutijih protagonista valjevskog teatra. Bivala je u njemu Kata u „Koštani”, Emina u „Zulumćaru”, Elis u „Duboki su koreni”, Manda u „Šokici”, Hasanaginica, Majka Jugovića, Rina u „Pokojniku”, Sofija u „Dva narednika”... Došla je, sa reputacijom „poznate glumice Beogradskog i Skopskog pozorišta”. Posle Valjeva ređali su se njeni angažmani u Tuzli, Zaječaru, Kraljevu, Kruševcu... Jelka je rođena u Šidu 1907, na scenu stupila u Novom Sadu. „Neosporno darovita glumica, emotivne prirode, odlikovala se prirodnom igrom i lepom dikcijom” – pisao je Bora Stojković. 

1952.

Mart – Pozorišna družina sa Stava dobila za svoje izvođenje Nušićevog „Kneza Ive od Semberije” drugu nagradu na sreskoj smotri dramskih amatera u Mionici. Pod rukovodstvom učitelja Mirka Rakovića na Stavama je u to doba priređen i niz drugih pozorišnih komada: „Đido”, „Hajduk Stanko”, „Jazavac pred sudom”, „Ožalošćena porodica”, „Opštinsko dete”, „Čestitam”. Snažan podsticaj njihovom radu predstavljala je izgradnja Zadružnog doma u tom mestu.

1. jun – U listu „Reč omladine” objavljen članak Dejana Mijača „Katarina Hranjec – vaspitač, rukovodilac i stvaralac”. Tadašnji maturant Valjevske gimnazije najviše pažnje je u tom svom novinskom prilogu poklonio pozorišnom radu profesorke Hranjec u toj školi i u Gradskom narodnom pozorištu. Ranije (1. marta 1952) Mijač je u tim novinama prikazao predstavu „Prvi koraci” koju je napisala profesorka Hranjec a izvodilo je GNP.

* Ljiški pozorišni amateri prikazivali komad „Dva kapetana”.

1953.

April – Šabačko pozorište izvelo u Valjevu, u okviru svog jednonedeljnog uspešnog gostovanja, predstave „Šuma”, „Matura”, „Mećava” i „U agoniji”.

7-10. maj – Četvorodnevno gostovanje Gradskog narodnog pozorišta u Šapcu uz izvođenje osam predstava (dnevne za đake, uveče za građane). Repertoar: „Smrt majke Jugovića”, „Zulejka” i „Dva narednika”. U pozorišnom letopisu je zabeleženo: „Interesovanje publike je bilo ogromno, traženo je više ulaznica nego što može sala da primi. Traženo je ‘karta više’ i plaćano do 300 dinara”. 

Proleće – Komediju „Mamino zlato” izvodilo KUD „Žikica Jovanović Španac” Valjevske gimnazije. Autor komada i reditelj – Katarina Hranjec. Sa ovom predstavom gimnazijalci su gostovali na Ubu.

5. jul – „Zlu ženu” J. S. Popovića premijerno izvelo Gradsko narodno pozorište u Valjevu. Tom prilikom je ansambl ovog teatra 500. put izašao pred publiku. Na svečanosti, koja je tada održana, o pozorišnoj tradiciji Valjeva i radu GNP govorio je njegov upravnik Miloš Milanović. Odsustvo iz repertoara ovoga teatra dela „svetske umetničke vrednosti” opravdavao je malenom i niskom pozornicom, nedovoljnim materijalnim sredstvima i pomanjkanjem „stručnih kadrova za izvođenje jačih dela”. 

8. avgust – Rođena u Valjevu Gordana Kosanović, glumica. Njen otac Boža službovao je tada kao oficir u Valjevu; majka Radovinka joj je rodom iz Dića kraj Ljiga. Gordana je umrla u Beogradu 1986. godine, po svom izboru sahranjena je u Dićima („gde je prohodala i provela najranije detinjstvo”).

Leto – Prepravke na pozorišnoj zgradi. Sala („koja je bila predugačka i imala 539 sedišta, nije bila akustična i izolovana od ulice”) skraćena je za 84 sedišta. Time je, uz poboljšanje akustičnosti, napravljen i umetnički foaje. Preoblikovana je i fasada zgrade i time dobijena „delimična kopija fasade Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu”. Zbog kašnjenja građevinskih radova nova sezona je počela tek 1. novembra 1953. godine.

(Foto: Ljuba Ranković)

1954.

Proleće – Uključujući se u proslavu 150. godišnjice Prvog srpskog ustanka valjevski „Abrašević” pripremio aktovku „Knez Ivo od Semberije” Branislava Nušića. U „Napredu” je o toj predstavi rečeno: „Posebno treba podvući odličnu igru Nikole Mitrovića, koji je interpretirao ulogu Kulin-kapetana i postigao pun uspeh”.    

1. septembar – Tomislav Jovanović, glumac Gradskog narodnog pozorišta u Valjevu od njegovog osnivanja, prešao u niško Narodno pozorište. Tamo je, uz Dušana Životića i Velimira Živojinovića Mausku, produbio svoje scensko iskustvo. Od 1958. bio je u Mostaru a od 1960. do penzionisanja 1991. godine u novosadskom Srpskom narodnom pozorištu. Jovanović je rođen u Valjevu 21. marta 1929. i ovde završio Državnu trgovačku akademiju. 

9. oktobar – Premijera u Gradskom narodnom pozorištu Molijerovih „Učenih žena”. Reditelj Dušan Dobrović, prvi sa završenom Pozorišnom akademijom u Beogradu „a stupio je u ovo pozorište”.

* Na srednjoškolskom festivalu u Valjevu Poljoprivredna škola učestvovala sa „Podvalom” Milovana Đ. Glišića. 

1955.

7. mart – Dramska sekcija gimnazijskog KUD „Španac” imala premijeru komada „Naslednica” H. Pejnsa. Režirao je Dušan Dobrović, tada reditelj u valjevskom Gradskom narodnom pozorištu. Igrali su: Nada Stojnić (glavna uloga), Sava Tripković, Dušan Simić... Predstava je tri puta izvođena i reprizno.

13. mart – Gradsko narodno pozorište u Valjevu premijerno izvelo Gogoljevog „Revizora”. Bio je to najambiciozniji poduhvat ovog teatra. Režija – Miodrag Gajić, kao gost („prvi čovek iz okoline Valjeva koji je diplomirao na Umetničkoj akademiji u Beogradu posle oslobođenja”) što je dogovoreno prilikom izvođenja u Šapcu njegove diplomske predstave („Mirandolina”). Scenografija i kostimi – Vladislav Lalicki. Glumci: Seša Vukosavljević, Stanislav Goldner, Aleksandar Radovanović... Predstava je igrana devet puta. U „Politici” je o tom izvođenju pisao Milutin Čolić; u „Napredu” Jovan Đukanović. A u letopisu GNP je zadovoljno ubeleženo da je postavkom „Revizora” veljevski teatar uzdignut „na viši umetnički nivo”.  

Mart – Proslavljana 50. godišnjica „Abraševićevog” osnivanja i istovremeno pet decenija glume Mitra Radića, tada najstarijeg valjevskog abraševićevca. „Salom se prolomio dug, oduševljen aplauz” kad je na toj svečanosti Radić izašao da recituje dve pesme Koste Abraševića. On se izvesno vreme glumom bavio profesionalno da bi se posle penzionisanja vratio u Valjevo. I u „Abrašević”. – Proslava „Abraševićevog” jubileja upotpunjena je izvođenjem „Porodice Blo” Ljubinke Bobić i dramatizovanog Sremčevog romana „Pop Ćira i pop Spira” (režija Roksanda Ćelić). Među izvođačima bili su – Joviša Čubrović i Veroljub Andrić.

1956.

Januar – Usvojen Statut Gradskog narodnog pozorišta Valjevo u kome je i opis radnog prostora: „Pozorište je smešteno u adaptiranoj zgradi u vojvode Mišića ulici br. 8. Raspolaže jednim foajeom, jednom salom sa binom, dvema šminkernicama, dvema prostorijama za garderobu, dvema prostorijama za kancelarije i dvema prostorijama za magacine. Prostorije ne odgovaraju nameni”.

1. avgust – „Večernje novosti” objavile vest o gostovanju u Valjevu članova niškog pozorišta.         

31. avgust – Na osnovu odluke Narodnog odbora Opštine Valjevo (predsednik: Grozdan Đukanović) od 27. aprila 1956. godine ukinuto Gradsko narodno pozorište. U pozorišnom letopisu je, na njegovoj poslednjoj strani,  ostao zapis da su „građani Valjeva sa negodovanjem primili ovu nepopularnu odluku”. Tako je urađeno – poslušno i kratkovido – na osnovu sugestija političkih foruma iz Beograda koji su se zalagali za „zatvaranje mnogih pozorišta u NR Srbiji”. Pored Valjeva zatvoreni su teatri i u Pančevu, Smederevu, Kraljevu, Čačku, Svetozarevu (Jagodina), Prokuplju, Kosovskoj Mitrovici, Pirotu, Vranju i Sremskoj Mitrovici. Oproštajnu predstavu, „Mladost pred sudom” Hansa Timajera, valjevski teatar je izveo 18. juna pred punom salom. „Prisutni su – svedoči letopis – izvođače nagradili burnim aplauzom i izrazili žaljenje zbog zatvaranja pozorišta”. Šapčani i Užičani, a i neki drugi po Srbiji, odbranili su tada svoja pozorišta i ona su se održala do kraja 20. veka. – Valjevsko profesionalno pozorište  je u šest svojih sezona postavilo 70 pozorišnih komada koji su izvedeni 842 puta pred ukupno 258.614 gledalaca (77.315 đaka, 53.394 vojnika i 127.905 građana). Najviše gledalaca (28.309) bilo je u sezoni 1951-52. „Zulejka” je najčešće igrana predstava – 31 put, a slede, sa više od dvadeset izvođenja: „Čvor”, „Koštana”, „Crvene ruže”, „Hasanaginica”, „Šaran”, „Smrt majke Jugovića” i „Oganj osvetnika”. Na gostovanjima u 29 mesta prikazano je 168 predstava (u Šapcu 22, Osečini 21, Ljigu i Ubu po 19). Valjevsko Gradsko narodno pozorište išlo je i u Ćupriju, Svetozarevo, Čačak, Užičku Požegu, Bijeljinu... – Tokom šestogodišnjeg postojanja Gradskog narodnog pozorišta u Valjevu u njegovim predstavama je igralo više od 70 glumaca. To su, u znatnoj većini, bili ljudi koji su se profesionalno bavili glumom, seleći se često iz pozorišta u pozorište. Učestalost tih seoba najbolje ilustruje činjenica da se u glumačkom ansamblu GNP nijedan njegov član nije zadržao svih šest godina. 

28. septembar – Osnovan u Valjevu Dom kulture kao zasebna kulturna institucija uselivši se u zgradu kojom je prethodno raspolagalo Gradsko narodno pozorište.

Decembar – „Abraševićeva” dramska sekcija izvela predstavu „Odgođena prva bračna noć” Arnolda i Boha (režija: Gradimir Radosavljević), jedinu u toj godini. 

1957.

1. april – Zagrebačko dramsko kazalište na gostovanju u Valjevu. Popodne je Molijerove „Skapenove spletke” igralo za „Krušikove” radnike, uveče za građane. „Publika je toplo pozdavila zagrebačke umetnike koji su prvi put gostovali u našem gradu” – izvestio je u „Napredu” Zoran Tripković.

24. maj – Beketovu dramu „Čekajući Godoa” izveo u Valjevu Atelje 212, na prvom svom gostovanju sa tom predstavom, najznačajnijom u istoriji ovog teatra. Premijera je bila u zgradi „Borbe” u Beogradu 17. decembra 1956, a posle Valjeva igrana je još i na gostovanjima u Sarajevu (1958), Požarevcu (1960) i Zagrebu (1962). Reditelj – Vasilije Popović. – Ponovo u Valjevu Atelje 212. je bio 15. septembra 1957. godine, tada sa dramatizovanom „Pesmom” Oskara Daviča.

Jesen – Priredba u valjevskom Domu kulture „Veče posvećeno velikom oktobru 1917-1957” uz učešće dramskih umetnika iz Beograda. Prvi deo priredbe ispunilo je recitovanje Jovana Milićevića, Maje Dimitrijević, Steve Žigona, Irene Kolesar i Miroslava Belovića. U drugom delu oni su izveli „Krstaricu Auroru” B. Lavrenjeva.

* „Abraševićeva” dramska sekcija izvela pet premijernih predstava: „Moravka” Mihaila Sretenovića (režija: Olga Stojićević), Čehovljeva „Prosidba” i „Ljudi” Velimira Subotića (obe u režiji Gradimira Radosavljevića), „Sanjali smo o sreći” Miće Vasiljevića (režija Branko Jovanović) i „Kvej Lajn” Perl Bak (režija Radmila Lazarević). 

1958.

Januar – Ubski „Abrašević” pripremio komad Zlatka Hribačeka „Koenovi”. Uspešne uloge ostvarili Pera Kadijević, Rade Đunisijević, Vera Marjanović i Dušan Ostojić. Reditelj Maksa Andrejević.

Oktobar – Valjevski „Abrašević” igrao komediju „Dva cvancika” (u kolektivnoj režiji) uključujući se na taj način u obeležavanje 50. godišnjice smrti Milovana Đ. Glišića. 

1959.

Početak godine – Dramska sekcija valjevskog „Abraševića” preimenovana u Amatersko pozorište „Abrašević”.

8. mart – Izvedena opereta „Kovačev sin student”, najkrupniji, najambicioznije zamišljeni i ostvareni scenski program u Valjevu u razdoblju između ukidanja Gradskog narodnog pozorišta i otvaranja novog Doma kulture. Inicijator i organizator tog poduhvata bio je gimnazijski profesor filozofije Dragutin Mijanović. Za ovo izvođenje taj je „igrokaz s pjevanjem” Vinka Vodopiveca priredio Dragoljub Jovašević. U izvođenju su učestvovali orkestar valjevskog Doma JNA pod rukovodstvom Slobodana Jozanova, pevači solisti Milivoje Ivanović (kao gost), Spomenka Ristivojević, Boriša Maksimović, Ratomir Savić, Raša Vujić, Miodrag Miki Jevremović i Boško Jeremić i igrač baleta Olivera Živanović.

Proleće – Srušena zgrada u valjevskoj Ulici vojvode Mišića broj 8 gde je nekada bila pivnica „Srbija” sa dugogodišnjim bioskopom (otvoren 1910. godine), a potom Gradsko narodno pozorište i Dom kulture. Umesto nje podignuta je stambena zgrada sa mlečnim restoranom i „Nolitovom” knjižarom u prizemlju.   

Jun – Amatersko pozorište „Krušik” izvelo u bašti Doma omladine Nušićevu „Vlast” (režija: Branko Todorović). Glumom su se isticali: Đoka Stojanović, Đura Rašeta, Mile Krsmanović i Žikica Urošević. 

Jul – „Zlatni pijesak” Ž. Gavrilovića pripremljen u valjevskom „Abraševiću” pod rediteljskim vođstvom Miodraga Gajića. Premijera je bila u bašti Doma omladine, a uz nekoliko valjevskih repriza predstava je igrana i u Kraljevu. Ranije, „Abraševićevo” amatersko pozorište je pripremilo predstavu „Na ivicama rastu male jelke” I. Torkara (režija Dušan Milošević) i sa njom gostovalo u Beogradu, a zatim i predstavu „Na rubu noći” Ljubiše Jocića (režija Branko Jovanović). – „Zlatni pijesak” je obnovljen u proleće 1961. godine u istoj podeli: Darinka Petronić, Veroljub Andrić, Joviše Čubrović, Mile Pavić, Vera Branković, Zlatomir Vićentijević, Miodrag Pištinjat, Dobrsav Perić.

Upišite svoj komentar