prva strana

Petak, 29. Mart 2024.

Revija KOLUBARA - Jun 2003 > kultura

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

prošlost

mediji

izbor

kultura

pisma

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

U zavičaju a prvi put u Brankovini

Ljiljana Kecojević

Radmila Lazić je prvi put bila u Brankovini tek ovog proleća - kad su je pozvali da najzad i jedna pesnikinja dobije Desankinu nagradu. Bilo je to prijatno i ohrabrujuće iznenađenje i za nju, jer ne dvoumi se da kaže da je radikalna i društveno i pesnički.

Šetala je zaneseno po brankovinskoj porti, okružena svojih roditeljima, bratom i drugim članovima porodice sa kojima je fotografijama ovekovečila dugo očekivanu, od detinjstva sanjanu priliku da se nađe u Desankinom zavičaju koji je i njen. Strpljivo smo čekali da iživi radosti i uzbuđenje brankovinsko i, dok su je požurili na otvaranje izložbe njenih knjiga u Desankinoj školi, kratak razgovor u hodu.

Je li Brankovina zaista Vaš zavičaj, kako ste rekli prilikom primanja Desankine nagrade?

- Jeste moj zavičaj. Pre svega zbog Desanke Maksimović, ali je i stvarno moj zavičaj ne samo Brankovina nego i ceo Valjevski kraj. Tu su rođeni moji roditelji, svoje detinjstvo sam uglavnom provodila u ovim krajevima. Dakle, pila sam sa ovih izvora, gledala ova brda i uživala u svim ostalim blagodetima i lepotama koje se ovde u izobilju nađe. Ali, eto, u Brankovini nikada do sada nisam bila, sve dok me najzad nisu pozvali zbog nagrade. Mislim da me ne bi ni pozivali da se nije dogodilo ovo čudo sa nagradom. Ipak, izgleda da je bilo suđeno da dođem na ovaj način.

Zašto ste čestitali žiriju na hrabrosti da nagradu „Desanka Maksimović” baš Vama dodeli?

Uručenje Nagrade Desanka Maksimović (snimio: Željko Emreković) (Foto: Željko Emreković)

- Poznato je da nisam baš zgodna osoba, da sam dosta radikalna i u javnom životu sa svojim stavovima. Osim toga, poznato je da sam feminstkinja, praksistkinja i tako redom... Naravno, radikalna sam i u poeziji tako da je zaista bilo hrabro od žirija da baš mene nagradi, za razliku od mnogih drugih mlađih i „modernijih” žirija koji nisu bili hrabri da nešto kažu o mojoj poeziji, pogotovo ne da me za nju, kojim slučajem, i nagrade. Od žirija Desankine nagrade, priznajem, nisam očekivala tu vrstu radikalizma. A on je, eto, bio hrabar.

Da li Vas ova nagrada u tom smislu ohrabruje?

- Svakako! Ali se isto tako nadam da neće sada, po starom običaju, ova nagrada nekritički povući niz nekih sličnih priznanja meni, jer i to je loše. Verujem, naime, da će sada svetlo biti upereno ne samo na mene, nego i na ostale pesnikinje.

* * *
Pročitajte obrazloženje Žirija o dodeli Radmili Lazić Nagrade Desanka Maksimović (ovde), te Radmilinu pesmu Da sam... (ovde)