| Februar 2013
Šlihtanje
Dragan Todorović, novinar nedeljnika "Vreme"
foto: vukajlija.com
Ovde je narodu iz guzice u glavu ušlo samo šlihtanje. Nema ko se kome ne šlihta, filozofski rečeno, ko se šlihta, i Boga ga šlihta.
Gospodin Mlađan Dinkić, koji će jošte malo ostari na vlasti, je izvoleo reći – glede Đilas izjave da u Vladi jedino ceni energiju gospodina AV (za one koji poznaju ovaj politički resantiman Aleksandar Vučić), te socijalni program tri generacije PUPS familije – da mu je čisto neprijatno kad vidi kako se gospodin Đilas šlihta AV gospodinu. I to uzeo kaže, po mnogima, Prvi srpski šlihtadžija, koji je šlihtanje doveo do kraja, vrhunca i ostalog savršenstva. Gde se sve nije, kome se sve nije ušlihto, Đinđić, Koštunica, Tadić, Dačić, Toma Vučić Nikolić... daleko bilo da je to kraj, jer taj će, sa takav koalicioni i drugi i tome slično kapacitet, rečeno, za svaku vlast biti dobra mlada, da ne kaže udavača.
Daleko bilo da je gospodin vazda mlađahni Dinkić izumeo i patentiro ovu u Srba, dobro, ne samo u Srba, prestižnu disciplinu, on je samo poradio, da svaka njegova Osečina, Zaječar, Loznica, Kragujevac, i druga prćilovica gde je na vlasti, bude primer regionalnog razvoja, odnosno pravilnog šlihtadžijskog usmeravanja para iz najvećeg budžeta, recimo i npr. takvog da njegovo Ministarstvo kulture odvajalo pare za Osečina sajam šljiva, gde se, za te pare, vokalno iskazivali razni mlađahni i njegovi kikiji, harisi i dženani. Kad se tako peva u jednoj Osečini, kako li se tek vokališe u neosečinama.
Kažem i velim, daleko bilo da je mlađahni Dinkić izmislio šlihtanje, to je ovde postalo tako in i potrebito, nota bene deo svakog karaktera, takoreći suva genetika. Mada relevantni vukajlija.com veli da je šlihtanje, ili uvlačenje u dupe, jedna od najgorih osobina i oličenje licemerja, ni relevantnima ne treba do kraja verovati, jerbo ništa nije crno – belo, a tek ovde su u pitanju nijanse. Dakle, bez šlihtanja nigde nisi dobro doš’o, pa treba negde upisati, u neke knjige ostavinske, Ko se šlihta, i bog ga šlihta.
U zemlji šlihtanja, ništa bez šlihtanja. A može i ovako, da parafraziram, budem aforistično plodan: Ovom narodu je iz guzice u glavu ušlo samo šlihtanje. Prijemčivije, neka bude filosofski, rečeno, nema ođe ko se kome ne šlihta, političari narodu, narod političarima, političari političarima, kusi repatima, repati kusima, ovde je i samo glasanje, nekmoli vršenje te vlasti, čista vizija šlihtanja, takoreći ko se bolje ušlihta na tome je carstvo.
Ajde sad malo tog, samo novogodišnjeg, i na preskok, u sve nijanse šlihtanja, jerbo sa šlihtanjem se nastavilo sve u šesn’es’. Podaci vele da veliki broj javnih ličnosti dolazi sa Megamića univerziteta, i onaj mlađahni od AV partije predsednik Skupštine čist megamagistar. A onaj estradni menadžer od iste partije Saša, koji veli ima diplomu, još nije javio da je magistar, javio da kao pomoćnik ministra obilazi sneg i puteve.
Gospodinu Nikoliću, koji se proglasio predsednikom svih građana, neka hvala, nije dozvoljeno d’ode na Kosovo ravno, tamo, na Badnji dan, bio komandant Kancelarije za Kosovo, gospodin, opet AV, Aleksandar Vulin. Rek’o, Ovo je godina velikih odluka. Opet AV na Kosovo bio i za Srpsku novu godinu. U Leposaviću, sa majicu, Kosovo je srce Srbije, svir’o Kustrurica muzičar, a opet AV bio prisutan i oduševljen, i rek’o da to Velika simbolika. Muziciranje Najvećeg antiglobalističkog benda na svetu, Kusturice muzičara, a u Leposaviću, omogućila Kancelarija. Istog dana, noći, prvi ministar Dačić, koji kao rahmetli Milošević uživa da bude nezaobilazan faktor mira i stabilnosti, sve proslavio sa PTJ, sa puno čaša vode ispred sebe se, pa neka pričaju da je pijanac, i uz pesmu, Čik, čik pogodi, šta mi treba, šta mi godi...
Skupština Srbije usvojila jošte jednu Rezoluciju o Kosovu... sve potpis’o mr Nebojša Stefanović. Kod svog kolege Dačića, svojom voljom po Brisel uputstvima, stig’o hrvatski premijer Milanović. Predsednik svih građana, čovek platforma, im’o kaže da On predstavlja Srbiju. Izgleda i liči da će kraljica Nikolić da predstavlja samo zgradu Predsedništva, daleko bilo imanje u Bajčetini, a da će počasni konzul te ordinacije bude lično Vesna Pešić.
Prvi ministar Dačić jopet jeo ’leba sa Tači i Keti Ešton, to trajalo, ne zna se koliko vode popio. Zna se da Dačića pohvalili i Riker i Van Rompel, rekli da gospodin Dačić ima viziju. Gospodin Dačić, glede sastanka, našima rek’o da sve bilo uspešno, dok gospodin Tači svojima prizn’o da se govorilo o demontaži institucija Srbije na severu Kosova.
A u Banjaluku, na putu za carski Drvengrad, sletela Monika Beluči. Slavni Kusturica je lično pre’stavio slavnom Dodiku, za koga Monika, kad je nagela iz čokanjčić, rekla da mnogo šarmantan. Gradnja Andrićgrada, u koji je Republika Srpska slavnog Dodika, već uložila milione evra i tone kamenja, i u kome, po taj ugovor, slavni Kusturica vele ima samo 51 posto vlasništva, se slavno nastavlja.
U taj Hag bio slavni ministar na pravdu Naš. Pošto je od Mladića dobio čokoladu, da je ponese Avramov Smilji, od Pavkovića pitu, a od Šešelja ni vode, na svom tviteru slavno napis’o: Dan za pamćenje. Prvi put u poseti Srbima u Haškom tribunalu. Jačajte Srbiju!
I jošte, javljeno da Kluni Džordž odlučio da ispegla testise, u toj Žikinoj šarenici jopet gospodin Dačić, slavni voditelj im’o nagradno pitanje za gledaoce: Kako se zove aktuelni ministar Unutrašnjih poslova i predsednik Vlade? Osokoljen točnim odgovorom i mali Sloba kastem očo šarmira Moniku, jerbo i Srbija je dala kintu za Andrićgrad. A onda bio taj krešendo, Prvi ministar se direktno i antologijski izjavio voditeljki bez gaća.