| Februar 2009

Raspao se brak iz računaTrener Vlado Đurović napustio Metalac, nasledili ga pomoćnici Aleksandar Icić i Dragan Simeunović

Branko Vićentijević

Valjevski KK

Valjevski KK 'Metalac' 2008/09 (Foto: Ljuba Ranković)

 

Finale košarkaškog Kupa Srbije, odigrano na Savindan, u kojem je Metalac pobedio Slogu iz Kraljeva sa 95:81, bilo je poslednja utakmica trenera Vlade Đurovića na klupi valjevskog prvoligaša. Već sutradan preuzeo je novosadsku Vojvodinu, ekipu na začelju tabele Jadranske NLB lige.

Raspao se tako brak iz računa, a kormilo Metalca predsednik Duško Đukanović poverio je Đurovićevim pomoćnicima Aleksandru Iciću i Draganu Galu Simeunoviću, uz otkaz kondicionom trener Saši Seviću, gimnazijskom profesoru fizičkog vaspitanja, kome je “istekao ugovor, a nema ni potrebe za njegovim angažovanjem”.

Đukanović je tako dao adute košarkaškoj, a i inoj valjevskoj čaršiji da utemelji svoju tezu o tome kako je predsednik Metalca sve činio i učino da otera trenera sa pedigreom, osvajača mnogobrojnih trofeja u SFRJ i inostranstvu. Njih dvojica, navodno, nikada se nisu preterano slagala, u nekoliko bili su čak i na ivici fizičkih sukoba, a obojicu je „pod kontrolom” uspešno držao dr Boško Đukanović, Duškov stariji brat, koji je i doveo Đurovića u Valjevo i zbog kojeg ovaj nije hteo, ili nije smeo, i ranije da napusti Metalac. I Đurović i Duško Đukanović nekoliko puta su demantovali postojanje bilo kakvih sukoba, na oproštajnoj konferenciji za novinare, posle finala Kupa Srbije, samo što se nisu izljubili, a Đurović umalo nije i suzu pustio!

Već posle tri dana, predsednik Metalca je novinarima rekao kako je kasno saznao da je Đurović odlazak u Novi Sad ugovorio odmah posle poraza Metalca u Kragujevcu, gde su Valjevci prokockali prednost od 17 poena, jer je već imao rezervisanu kartu za Split, gde je Vojvodina, sa Đurovićem na klupi, poražena rezultatom 90:94.

Činjenica je da se Đurović i mlađi Đukanović nisu slagali jer Duško i nije bio za dolazak trenera van Valjeva. Na dr Boškovu opasku, izrečenu u drugoligaškim danima, kako Simeunović ne može da vodi Metalac i da bi trebalo dovesti nekoga iskusnog i afirmisanog poput Đurovića, Duško je rekao da to „mnogo košta”. Što se za to sekiraš, kao da ti obezbeđuješ pare?, navodno je uzvratio Boško, pa je Đurović ubrzo stigao kao savetnik. Kako došao, Đurović je tada tako i otišao čim se ukazala prilika u Bugarskoj, a Duško je u programu TV Valjevo, u emisiji kod Dušana Selakovića, žestoko napao savetnika spočitavajući mu, uz ostalo, i manjak ljudskih kvaliteta! To ni jednom, ni drugom, ipak, nije smetalo, da saraĐuju kada je u maju 2008. Vlado Đurović preuzeo Metalac kao glavni trener.

Dovedena su prava pojačanja, radilo se izvanredno, u pripremnom periodu ekipa je igrala odlično, kao konsultant u Valjevu je boravio Boža Maljković. Na startu Svislajon lige, Metalac je zabeležio sedam pobeda za redom. Prvi poraz usledio je od Lajonsa, u Valjevu, kada je prokockana prednost od 18 poena, što se ozbiljnoj ekipi i iskusnom treneru retko događa. U narednih 11 kola, zaključno sa utakmicom 18. kola u Kragujevcu, Metalac je uknjižio četiri pobede u Valjevu i šest poraza za redom na gostovanjima.

Čaršija je već smenjivala Đurovića, a on je, kao „najbolje rešenje za obe strane”, obezbedio beg u Novi Sad i Vojvodinu.

Utisak potpisnika ovih redova je da se Đurović uplašio neuspeha i mogućnosti da ekipa ipak ne bude treća na kraju Svislajon lige, što bi značilo gubitak plasmana u Super ligu Srbije, gde bi se u plej ofu za titulu prvaka Srbije igralo sa Partizanom, Crvenom zvezdom, Hemofarmom, FMP-om, Lajonsima iz Vršca i čačanskim Borcem. (Te ekipe naći će se i na završnom turniru za Kup Radivoja Koraća, koji se u Nišu igra od 19. do 22. februara). Već otpisana Vojvodina, sa samo četiri pobede u Jadranskoj NLB ligi, uz navodno duplo veću platu od valjevske, bila je zgodna prilika za utočište.

Kao iskusan trener, Đurović je umeo da pridobije publiku i medije, ali se na njegovim konferencijama za novinare dala uočiti veština baratanja činjenicama i znalačko navođenje vode na sopstvenu vodenicu, uz podrazumevajuću nedoslednost sa ranije rečenim. Sve to je, izgleda, ukapirao dr Boško, čovek koji svojim rejtingom obezbeđuje novac za Metalčeve ambicije, pa je, posle izgubljene utakmice od Tamiša u Pančevu, navodno upao u svlačionicu i postrojio „komplet personal” – od Vlade i Duška do poslednjeg igrača! Đuroviću je tad definitivno postao jasno da sa Doktorom nema šale i da je „družba družba, a služba služba”. Potom je dr Boško provalio i to da je Đurović uglavio angažman u Novom Sadu, iako je Vojvodinu mesec-dva pre toga odbio jer je „dao reč” i jer mu je „u Valjevu dobro”, pa je iskusnom treneru bilo jasno da je „ljubavi došao kraj” uz ostalo i zbog toga što je i beogradska košarkaška čaršija o svemu već bila obaveštena.

Mnogo toga videlo se upravo na oproštajnoj utakmici Vlade Đurovića u finalu Kupa Srbije, kada se uveliko znalo za razvod braka sklopljenog iz računa. U prvih 12, u postavi Metalca, nije bilo mladog beka Đukana Đukanovića, Duškovog sina, za koga se mesecima spekulisalo kako je glavni razlog nesporazuma trenera i predsednika Metalca. Do tada neprikosnoveni vođa, kapiten Jovan Teodosić igrao je manje no obično, a stvari su dobro štimale i sa Stefanom Atanackovićem kao prvim „plejmejkerom”. Atanacković je angažovan tek posle teže povrede Branka Jereminova, na utakmici u Čačku, a upravo posle povrede Jereminova mnogo toga u igri Metalca nije štimalo.

Mesta nije bilo za Vladu Miškovića, koji je, uprkos solidnog igračkog znanja i iskustva, bio bez angažmana. Prošlog leta, dogovor nije postignut ni sa Vladom Panićem, pa je on otišao u Iran, a u zimskoj pauzi doveden je bek Predrag Marković, povratnik iz Rumunije, takođe trenažno zapušten. Bez obzira na to što je bio kapiten Borca, po igri se vidi da Marković nije (punokrvni) Čačanin.

Đuroviću je lakše nego Metalcu, uostalom Vpojvodina mu je 25. klub u dosadašnjoj karijeri. Uspeo ili ne, snaći će se već. Valjevci su, međutim, obećavali Super ligu Srbije, potom i juriš na Jadransku NLB ligu, sa ambicijama da se igra u Evropi bez obzira na to što Hala sportova ne zadovoljava važeće standarde tih takmičenja. Treneri Icić i Simeunović olako su se prihvatili „vrućeg krompira” ako se uzme u obzir i to da su, koliko juče, kao Đurovićevi pomoćnici, teško privodili kraju trening na kojem nije bio i Šef.

Najgore od svega je da li će Metalac bez Đurovića sačuvati sadašnji sastav, uz neizbežno pitanje šta je sa mlađim selekcijama. Jer, mnogi menadžeri već saleću pojedine valjevske košarkaše, a pitanje je i kakve ugovore neki od njih imaju.

Upišite svoj komentar