| Februar 2010

Žuti i požuteli

Branko Vićentijević

Ništa novo u gradskom parlamentu iako je renovirana velika sala „okrenuta natraške” * Zbog čega ratni veterani vodaju policiju duž Barske pruge * Da li naprednjaci i „požuteli” socijalisti dobijaju najviše glasova na izborima u mesnim zajednicama * Hoće li valjevska prvoligaška košarkaška priča biti okončana po Balaševićevim stihovima „Odlazi cirkus iz našeg malog grada”

Dve su sednice gradskog parlamnta održane u renoviranoj Sali Gradske skupštine, novina u odnosu na prethodno stanje nema. I dalje najduže traje, a mnogima je i najzanimljiviji, deo dok se ne usvoji dnevni red. Tu ima svega i svačega, od već tradicionalne smušenosti predsednika Gorana Lučića (DSS) i njegovog zamenika dr Zavena der Hazarjana (G17 Plus), preko sekretara Nikole Ilića (DS) zaduženog za „smandrljavanje” stvari i njegovog zamenika Đorđa Pavlovića (SPO), koji deluje kao čovek koga jedino brine propisana mu apanaža, do pojedinih odbornika zaduženih za, što bi Bosanci rekli, „šegu, kom’ku”.

Kad to pojedinci pokušaju da uozbilje, a tzv. Radno predsedništvo se napravi k’o da nije iz ove varoši, onda mu doista dođe ‘nako kako je Biban Jankićević (LDP) onomad rek’o: „Sve moj do moga!”

Kako su se na tom zasedanju uzbunili i „prozvani” i neprozvani, ispade na kraju da je Biban kriv što nije imen(t)o’vo ko je „moj”, a ko „do mojega”! A tek kada se posumnja da se Lučić uplašio dolaska mogućih štrajkača iz Krušik-Akumulatora, gde je zaposlen k’o finansijski direktor, pa se izgubi u tuđe radne i primajuće odaje, onda veselje bude „po Cukića propisu”.

Toliki je, posle svega, hrkljuš bio da veseli predsednik Lučić nije uslišio ni Bibanovu molbu da ga se kazni ako je već toliko, „voljno il’ nevoljno”, zgrešio. U takvoj atmosferi ni rasparava o budžetu za 2010. ne bude imala naročitog smisla jer se većina dogovorila da će biti kako je „đe treba” dogovoreno.

Izuzetak je, bar u uvodnom delu, bila sednica na kojoj su izaslanici preosvećenog vladike valjevskog Milutina, protonamesnik tamnavski Mitar Milovanović sa Uba i mladi prota valjevski Milovan Teovanović, potparol Eparhije valjevske i urednik Radio Istočnika, blagouljudno zamolili da i predstavnici SPC učestvuju u radu komisije za izbor grba i inih znamenja Valjeva, što bi prihvaćeno.

VETERANI – Ratni veterani valjevski, što više vole da ih se zove rezervisitima, ponovo traže dnevnice za vojevanje na Kosmetu u proleće 1999. godine. Pokušaj blokade Železničke stanice i Barske pruge nije im uspeo 10. januara, a bili su, vele, i prebijeni. Još vođeni u Urgentni centar na pregled, pa im „plavi” uzeli lekarske nalaze! Policija se kune da prekomerna sila nije upotrebljena, Milisav Matić i Ljuba Bradić pokazivali masnice na licu, Boža Petrović, od milošte Papula, podizao nogu iznad stola kako bi zavrnuo nogavicu i pokazao umecanu potkolenicu.

Bilo i privođenja dežurnom sudiji Prekršajnog suda, stvar nije okončana jer treba saslušati 50 svedoka, među kojima su i policajci, koji Sudu nisu bili dostupni. Valjevskoj policiji, tvrde veterani, u pomoć dolaze i kolege iz Sremske Mitrovice, Rume, Subotice, Ivanjice, pa ih oni, kad već ne mogu na prugu, vodaju pored pruge, dozirajući dužinu šetnji, kako bi stigli sve do izvora Gradca („Upoznaj domovinu da bi je voleo”). Tako je, manje-više, bilo 10, 17, 24. i 31. januara, a najavljuju biće još „sve do ispunjenja zahteva”.

U međuvremenu, rezervisti iz Leskovca i Vranja zaskočili su policiju, tukli se sa žandarmima, blokirali međunarodne pruge, a potom se sa ministrom Rasimom Ljajićem dogovorili o isplati „socijalne pomoći”. Valjevci, predvođeni Ljubomirom Bradićem, „ratnim komandantom, pukovnikom JNA u penziji”, kako ga Tanjug tituliše, na to ne pristaju i traže isplatu ratnih dnevnica „po topličkom modelu”. Kako bi bilo jasnije, reč je o, Vlada Srbije veli, „socijalnoj pomoći”, koja je svojevremeno isplaćena veteranima iz Topličkog okruga. Biva da su ti iznosi veći od onoga što bi se sada moglo dobiti.

IZBORI – Dok opozicija nemušto tobož traži vanredne izbore, Koštunica Voja i Nikolić Toma parlamentarne, a Veljo Ilić lokalne u Beogradu, diljem Srbije „po prvi put tajno, demokratski” organizovani su izbori za nova rukovodstva mesnih zajednica, što bi drug Bevc svojevremeno definisao „osnovnih ćelija socijalističkog samoupravnog društva”.

Partije se k’o utrkuju, naprednjaci su izgleda najrevnosniji jer smatraju da od kontrole baze sve i počinje, da se tu kale mladi lavovi, budući fnkcioneri. „Žuti” takođe učestvuju, čini se zbog toga što moraju, k’o i radikali da ne razočaraju Vojvodu u Den Hagu, socijalisti (kako ih Mika Jokić zove „požuteli”) vešto animiraju svoje, pa se polako i temeljno vraćaju na vlast.

A kako to izgleda na biračkom mestu, koje je sada, zbog uštede, jedno za nekadašnjih pet-šest? Aktivisti provereni dežuraju, „žuti” i „požuteli” se slažu bolje nego SPS i JUL u vreme najveće ljubavi bračnog para Milošević-Marković, kad nema onih drugih nude se ceduljice sa brojevima „naših” kandidata, narod se odaziva i do 30 odsto.

Na jednom biračkom mestu, koje bi po mnogo čemu moglo biti ogledni primerak u slučajnom uzorku, SPS aktivista, tek da ga podbode, zamoli nekadašnjeg partijskog saborca, koji je sada postao napredan, da članovima Biračkog odbora naruči piće u obližnjoj kafeteriji. Računa, čovek „kandidat za vlast”, častiće. Kandidat za vlast bio drug „do korica”, naručio piće, konobar doneo i – naplatio onima koji bi da piju!

Posle izbora, rezultate malo ko zna, mediji to ne prate, pojedinci se žale na niz nepravilnosti „ne zbog toga što više nisu predsednici” u svom ataru, nego je jedna partija baš uzurpirala vlast (pobednici i poraženi su iz te mesne zajednice do 2000. bili ista partija, na vlasti).

ŠLAJFOVANJE – Košarkaši Metalca uprkos brojnih problemima još uvek dobro guraju u Prvoj ligi Srbije i Balkanskoj ligi – imaju šanse da se nađu u Superligi sa Partizanom, Hemofarmom, Crvenom zvezdom, FMP-om i Radničkim (prošlogodišnjim vršačkim Lajonsima) iz Kragujevca, odnosno na fajnal foru BIBL. Usput, sredinom februara, učestvovaće i na finalu Kupa Radivoja Koraća u Nišu.

Doduše, u trci za Superligu su još Borac, Proleter, OKK Beograd, Vojvodina i Tamiš, a Metalac je, za sada, lošiji skor u međusobnim duelima već „obezbedio” sa Vojvodinom, Proleterom i Tamišem. Do kraja ligaškog dela u Valjevu gostuju Borac i OKK Beograd, pa je to prilika da se stvari na vreme dovedu u red.

Najviše gužve izazvala je odluka klupskih čelnika da otpusti „pleja” Nenada Stefanovića zbog čega je klub napustio i trener Milovan Stepandić, a kormilo je povereno Draganu Galu Simeunoviću. Srećom, u Metalac su na vreme vraćeni bek Vlada Panić i centar Aca Tanasković Džabar, Valjevci (kamo sreće da je to učinjeno i sa nekadašnjim kapitenom Vladom Miškovićem, koji je bez angažmana, a da je na klupi Vlada Đokić, koji je ispadanja spasao Mašinac iz Kraljeva). Ovako, zakasnela pamet, kako je tobož samo Stepandić odjurio Jocu Teodosića, te da je trebalo zadržati Bana Jereminova, samo su vešti manevri da se krivica svali (i) na drugoga.

Košarkaška liga Srbije je slabija nego prošle godine, Metalac takođe – i igrački i trenerski, pa će eventualno neigranje u Superligi biti šamar ionako malobrojnoj publici u Hali sportova. A čitava priča ipak je postavljena na glavu jer mlađih selekcija Metalca nigde nema, kao što ni pionire, kadete ili juniore niko iz KSS ne zove ni na selekciona trenažna okupljanja.

Strah onih, koji smatraju da će se valjevska prvoligaška košarkaška priča brzo završiti kao u stihovima Đoke Balaševića „Odlazi cirkus iz našeg malog grada”, posve je opravdan.

Upišite svoj komentar