| Januar 2013

Valjevac ličnost 2012.

Redakcija

Plaketa

Plaketa "Ljubomir Nenadović"

Revija «Kolubara» će 11. januara izabrati Valjevca ili Valjevku ličnost 2012. godine. To će u ime ovih novina učiniti žiri koji sačinjavaju naši novinari i saradnici, a pridružiće nam se, prema već poodavno ustaljenoj praksi, i poneki od dosadašnjih nosilaca ovoga zvanja.

Najavljujući novi izbor Valjevca ili Valjevke ličnosti godine donosimo i prve predloge za to zvanje. Istovremeno podsećamo da za ličnost godine konkurišu uspešni industrijalci i zemljoradnici, zanatlije i trgovci, đaci i profesori, političari i sveštenici, umetnici i sportisti, naučnici i novinari... Konkurišu, dakle, Valjevke i Valjevci svih zanimanja, bez obzira na pol, starost i prebivalište, takođe i bez obzira na politička i druga uverenja.

Nosilac zvanja Valjevac ličnost godine proglašava se na početku svake nove za proteklu kalendarsku godinu. Uvek se dodeljuje samo jednoj osobi.

Dobitniku ovog počasnog zvanja pripada, kao trajan spomen, plaketa sa likom Ljubomira P. Nenadovića (rad keramičara Milovana Blažića). 

1.

Sve dok nije ove jeseni zatvoren ta­ko­zv­ani zdravstveni prsten oko Valjeva, ma­lo ko je znao da je “Medicinsko selo” je­dinstvena preventivna akcija u Srbiji. To­kom nje su lekari opšte prakse, sp­ec­ija­listi, medicisnke sestre i tehničari, la­boranti, služba hitne pomoći i os­ta­lo osoblje na noge odlazili kod meštana u najudaljenijim selima i zaseocima, pa i u zadnjim kućama, na prostorima Va­lje­vsk­og kraja.

Iza ovog zdravstvenog karavana, koji uz prekide traje skoro dve decenije, stoji Dom zdravlja u Valjevu, a od prvog dana uz ne­verovatni entuzijazam, istrajnost i sta­lne inovacije primarijus dr RA­DI­ŠA JO­KI­Ć­, kao svojevremeni direktor ove ustanove, odnosno načelnik opšte sl­u­žbe. Posle svih godina organizovanja bilans “Medicinskog sel” je za dubok na­kl­on, jer je u imp­rov­izo­va­ne ordinacije, od školskih učionica, zad­ru­žnih do­mo­va do vojničkih šatora, ušlo vi­še od 1.500 seljana dok je broj pregleda tr­ost­ru­ko veći. Tokom preventivne akcije ni­ko ni­je tražio overene zdravstvene knj­iž­ice a za novčanik je bilo hvatanja jedino pr­i­l­ikom kupovine lekova u terenskim ap­ot­ekama.

Prilikom odogodišnjeg desanta be­l­ih ma­ntila na Brankovinu i mesnu zaj­ed­ni­cu Dračić, na teren je dobrovoljno iz­aš­lo preko sto medicinskih radnika a zah­valjujući upravo dr Jokiću, stvorena je at­mosfera da je bilo i specijalistima pr­estižno i značajno da nekom kozjom st­az­om stignu do potencijalnog pacijenta. Ia­ko je nedavno jedan srpski ministar zd­ravlja otvoreno kazao da bi građane po­s­le 50 godina starosti, koji ne idu na pe­ri­odične preventivne preglede, trebalo kod lekara odvoditi pod pratnjom po­li­ci­je, dr Jokić je pronašao lek za iz­be­ga­vanje takve neprijatnosti. Pre nego što pr­oda svoj patent “Medicinskog sela” predlažem da ponese laskavo priznanje - Valjevac ličnost za 2012. godinu.

Budo Novović, novinar lista “Politika” 

 

2.

Svaka sredina vole i voli kad može da se pohvali sa nekim ko je postao nešto i neko, e da može sa njim da se po­is­to­vet­i­, da sebi na značaju. Ni Valjevo nije iz­uz­etak, i ono je imalo s čim se pohvaliti u tu prošlost. Da ne nabrajam, ima toga.

Zato bih bi ukazao na jednog mladog dr­uga gospodina koji u ovom teškom vr­eme­nu zaslužuje svu pažnju i afirmaciju. Radi se o ĐORĐU MILIĆEVIĆU, čl­a­nu i poslaniku, pa i portparolu, So­ci­jal­ističke partije Srbije. Ima jošte zad­uženja Đorđe: zamenik predsednika Po­slaničkog kluba, član Odbora za ku­lt­uru i informisanje skupštine Srbije, pa jošte, zamenik člana Odbora za ust­av­na pitanja i zakonodavstvo, zamenik čl­a­na Odbora za evropske integracije, i pr­i­de član, umal’ omašim tastaturu, De­le­ga­cije u Parlamentarnoj skupštini Sa­ve­ta Evrope. Priznajem, znao sam da od­ma­hn­em glavom, ta to je partijska stvar, ali vi­deh da je naš Đorđe predložen, što zn­ači izabran, za Člana Programskog sa­veta Radio Televizije Srbije. To vam je ono telo gde su, čini mi se, bivali Ma­ti­ja Bećković, Dejan Mijač, i drugi Va­lje­v­ci. Sad će tu bude Đorđe, na ponos Valjeva i Srbije! Kakav bre onaj Pomoćnik Ra­do­i­ca Karić, kome, vele, snajka lično Vesna Zm­ijanac, koji more bidne nešto u lo­kalu, Đorđe je internacionalni i va­se­lje­nski zakon za njega.

Dakle, ne treba sumnjati da će Đorđe od­govoriti i ovome zadatku, kao i što je dr­ugim zadacima odgovorio, razume se u ime građana Valjeva i Srbije. Naravno da je naš Đorđe, koji je, kao što se vidi iz pr­iloženog, sinonim za ove naše novije us­pehe i druge napretke, tema zlih, za­vi­dn­ih i onih iza kace. Tako vele da je Đo­r­đe, kome u priloženoj biografiji piše da je dipl. ekonomista, završio tamo ne­ki zanat za vodokotliće, da je Naše fa­ku­l­tete i druge mastere pribavio dok je ob­na­š’o mesto zamenika predsednika Gr­ad­s­ke skupštine, i u isto vreme služio ci­vi­lni vojni rok... Ali, kao što se znade, ča­ršiji se ne može ugoditi, pa joj ne tr­eba ni odgovarati. Naš zadatak je da af­ir­mišemo najbolje, a od Đorđa nema bo­ljeg, zato, da ne duljim, Đorđa za Pr­ed­se­dn­ika, pardon, za Ličnost godine!

Dragan Todorović, novinar nedeljnika „Vreme“

 

3.

Prvi zatvoren bazen u Valjevu, a u 21. ve­ku, u gradu sa oko 90 000 stanovnika,  iz­g­rađen je u Tehničkoj školi. Odličan pr­imer za one koji se bave planiranjem, od­lučivanjem i raspolaganjem novca.

Prvi čovek Tehničke škole, BR­A­N­KO GOLOSKOKOVIĆ, postavio je sebi i svom timu cilj da škola ima zatvoren bazen. I taj cilj je postigao, radi svih va­lje­vskih đaka, sportista i građana.

Nije to jedini razlog što je, za samo ne­koliko godina, zahvaljujući dobrom me­na­džmentu, valjevska Tehnička škola  po­stala jedna od najboljih srednjih st­ru­čn­ih škola u Srbiji. Gotovo svake godine otv­araju se novi smerovi u zavisnosti od po­treba na tržištu rada. Saradnjom sa Šk­olskim centrom Velenje naj­usp­eš­nij­im maturantima omogućen je završetak sr­ednjoškolskog obrazovanja u Sloveniji i dobijanje diplome priznate u Evropskoj un­iji. Na taj način do posla mogu da dođu br­že, pogotovo u valjevskom “Gorenju”.  Pr­ijateljske i poslovne veze Tehnička šk­ola uspostavila je i sa srodnim ust­an­ov­ama u drugim zemljama, Nemačkom, Tu­rs­kom…

Slađna Vasljević, RTS – Dipisništvo Valjevo

 

4.

Pre godinu dana sam u ovakvom pr­ed­la­ganju postigao polovičan rezultat – od dv­ojice mojih kandidata za Valjevca li­čnost godine izabran je jedan (Vigor Majić). Ovoga puta sam skromniji, pr­ed­la­žem samo jednog. Zove se LJUBA PO­PO­VIĆ, slikar je i Valjevac u svemu ka­ko živi i šta radi. O tome šta je i ko­li­ko je uradio stvarajući Modernu ga­le­ri­ju i starajući se o njoj zna se dovoljno. Zna se, verujem, i koliko mu je stalo do sve­ga dobrog što se u Valjevu radi i što bi moglo da se uradi.

Proglašavajući Ljubu za valjevsku li­čn­ost godine dodatno bismo ga obavezali da istraje u toj privrženosti Valjevu.

Dušan Jovanović, fotograf    

 

5.

Moj predlog je MIODRAG MIŠA MAKSIMOVIĆ, diplomirani arh­it­ek­­ta, vlasnik firme GP “Kej”.

Miša Maksimović je, zajedno sa sv­oj­om firmom, pomogao da se početkom leta za­vrši i u rad pusti Kuća istrazivača, no­vi dom za mlade kreativne Valjevce. Ne samo da je uspešno realizovao arhi­tekto­ns­ki projekat, nego je u određenom pro­cen­tu i donirao sredstva i rad. Na ovaj na­čin je pokazao koliko je odgovorno po­sv­ećen prosperitetu Valjeva i njegovih sta­novnika, uključujući i one koji će mo­ž­da najviše doprinositi budućem r­az­vo­ju.

Firma “Kej” je, takođe u 2012. godini, us­pešno realizovala izgradnju novog ob­dan­išta u Gradcu, a krajem godine je pu­št­en u rad i prelep objekat Vila Pla­me­n­ac na Divcibarama.

Međutim, u ovim teškim vremenima, mo­žda je još važnije to što “Kej”, na čelu sa Mišom Maksimovićem, u ovoj godini ok­uplja desetak mladih ljudi u svom bi­r­ou, što je veoma važno kada govorimo u ko­ntekstu vraćanja ljudi sa studija u Valj­evo.

Zbog svega ovoga, ali i zbog ličnog ug­le­da i integriteta koji gospodin Ma­ksi­mo­vić uživa u Valjevu, mislim da bi on bio više nego dostojan nosilac ovakvog priznanja. A nagrada sa njim na spisku postala bi još značajnije priznanje.

Nikola Božić, Istraživačka stanica Petnica

 

6.

U dostojnom reprezentovanju turizma Va­ljevskog kraja izdvaja se ponajviše MI­LIJAN VASIĆ, direktor hotela "Vrujci". Posle Jakljana, Tare i Beograda, nje­gove menadžerske sposobnosti posebno su došle do izražaja u Vrujcima. Skoro za­mrli vrujački banjski turizam oživeo je domaćinskim upravljanjem hotelom a mo­glo bi se reći i celom banjom. Uposlio je mlad i stručan kadar, renovirao hotel i bazene, uveo novu organizaciju rada i vr­hunsku uslugu… Sve to na radost go­st­iju koji u sve većem broju borave u vr­uja­čk­oj banji.

Dolazeci iz Beograda u Vrujce, Mi­li­j­an Vasić se približio rodnom Og­la­đe­no­­vcu, da bi mu što više i što češće po­magao. U Zavičajnom bratstvu "Mali ko­rak", čiji je osnivač, inicijator je, uč­es­nik i donator mnogih akcija na in­fr­as­trukturnom uređenju sela. Brine o fu­db­alskom klubu i "Tucijadi" a or­gan­iz­at­o­r je i humanitarnih akcija u Og­lađ­eno­v­cu.On je od onih retkih koji od svog zav­ič­aja ništa ne uzimaju već mu daju sve od se­be.

Radovan Lazarević, RTS – dopisništvo Valjevo

 

7.

Za Valjevca ličnost 2012. godine pr­ed­l­ažem  arhitektu  MIODRAGA MI­ŠU MAKISMOVIĆA, vlasnika i di­re­kt­ora GP “Kej”. Vaspitavani  smo u duhu ko­munističke revolucije. Savremenici smo petooktobarske revolucije. Danas ži­vimo iščekujući neku novu rev­ol­uc­i­ju. Posle svega, ne verujem u revolucije i u čuda, u Mesiju koji će nam doneti spas.

Čovek koga  predlažem najbolji je pr­im­er kako se znanjem, radom i dobrotom, ne tra­gaj­ući za čudima, ipak, čini mi se, naj­više po­st­iže. Radi se o skromnom i ne­nametljivom, ali čoveku punom ene­rgi­je, koji se više od 30 godina bavi st­ru­čn­im i kreativnim poslom arhitekte i gr­ad­itelja. Stvorio je re­spe­kt­ab­il­nu gr­ađ­ev­insku firmu,  koja je u poslednje dve go­dine izgradila nekolike značajne ob­jek­te u Valjevu ali i van naseg grada. Novo obd­an­ište u Gradcu, Kuća istraživača, Is­tr­aživačka stanica u Petnici, samo ne­ke, nama poznate njegove građevine u ovoj godini.

Ono što Mišu posebno izdvaja i kv­al­­ifikuje  jeste što je stvorio po­ro­di­č­nu firmu u koju zapošljava vi­sok­oo­bra­zov­ane mlade ljude, na koje prenosi in­dustrijsku kulturu, inženjering i svoje ve­liko iskustvo, koristeći savremene te­hnologije, organizacije i izvođenja. Ulaganje u mlade ljude je investicija za bu­dućnost.

Njegov primer nam govori da za rast, razvoj i uspeh nisu potrebna čuda, već zn­a­nje, posvećenost, energija. I spremnost da to radimo iz dana u dan.

Takvi ljudi trebaju i Valjevu i Srbiji.

Darija Ranković, Radio Patak

 

8.

Akademski slikar MIODRAG MILE PE­TROVIĆ, zato što s jednakom st­ra­š­ću, emocijama i posvećenošću, evo već 57 go­dina prilaže nove slike. U tih gotovo še­st decenija stalo je preko 2.000 slika, vi­še od sto samostalnih izložbi, stalo je mnoštvo nagrada i priznanja, godine pr­ofesorskog rada u ubskim srednjim šk­o­la, službovanje u Prosvetno-pe­da­go­šk­om zavodu Valjevo i ubskom Kulturno-in­f­o­rmativnom centru.

Na nekoliko stotina slika ov­ek­ov­eč­io je Tamnavu, Kolubaru i Brda, stari Ub i Tešnjar, dvorište Rose Keceljice i Ul­­icu Kneza Miloša, hotel „Srbiju“ i re­­storan „Zlatibor“, vodenice na Ko­lu­ba­ri i pecaroše na paljuškom jezeru... „Po­laznik i pohodnik po svim stranama, sl­ikom dokazuje kako radost oka može da es­kalira do neslućenih visina i da nas mo­že da nosi na svojim krilima pravo u naš i vaš zavičaj, u moje i tvoje sećanje” (Mi­lić od Mačve).

Autor je galerije portreta zn­am­en­it­ih ličnosti iz srpske kulture i is­to­ri­je: Brane Petronijevića, Bože Kn­ež­ev­i­ća, Desanke Maksimović, Ace Popovića, Ra­še Plaovića, Živojina Mišića, Ži­ki­ce Jovanovića Španca, Ljube Ne­nad­ov­i­ća, Svetomira Nikolajevića... „Ono što isijava s njegovih portreta, a Ma­est­ro je među najboljim portretistima u Sr­ba, jeste otmena rezignacija nekog ko je os­tavio umirujuću poruku: IZAŠAO SAM/IZAŠLA U PET SATI, ne vrati se nikad više” (Radovan Beli Ma­rko­v­ić).

Zato što je iz ateljea profesora Pe­tr­ov­ića proizašla jedna čitava škola, Ud­ru­ženje likovnih stvaralaca Tamnave „Sp­ektar”.

Jer, da nije slikar, „Petrović bi da­n­as bio „čovek - firma”, meštar od desetak za­nata; čega se dotakne – oplemenjuje, kr­ea­tivnost mu je pod noktim ” (Petar Lal­ić).

Najposle, svi ljudi po kojima je Ub st­ek­ao ime i glas otišli su iz njega, a aka­de­mski slikar Miodrag Mile Petrović jed­an je od retkih koji se u ovu varošicu doselio i zauvek u njoj ostao.

Dragana Nedeljković, Ub

 

9.

Moj prvi predlog je dr IVAN PO­PO­V­IĆ, mladi valjevski hirurg koji je le­t­os spasao život studentu Igoru Mi­lu­no­vi­ću, nakon teške povrede u saobraćajnoj ne­sreći. Iako mu je posao da spasava ž­iv­o­te, dr Popović se odlučio za jedan ne­uo­bi­čajen potez u urgentnoj medicini – ru­k­om je držao gazu u otvorenom stomaku ml­adog Milunovića i time sprečavao pr­ev­eliko krvarenje jetre, sve dok sanitet iz Valjeva nije stigao u beogradski Ur­gen­tni centar. Na ovaj način, dr Po­po­v­ić je sa kolegama bukvalno spasao život ml­adiću.

Ličnost godine za mene je i mladi de­č­ak iz svemira – SLOBODAN BOBA MI­­­LO­VANOVIĆ, mladi istraživač, za­­ljubljenik u astronomiju, diplomirani ma­šinski inženjer sa prosečnom de­se­tk­om, koji je do 23. godine uspešno završio go­dinu studija svemirskog inženjerstva u srcu svemirske industrije u Hantsvilu, u Americi, gde se obrazuju stručnjaci za NA­SA-u. Zatim, na Kraljevskom teh­ni­čk­om institutu u Stokholmu godinu m­as­te­rs studija iz računarskih simulacija, a od septembra studira primenjenu ma­te­ma­ti­ku i numeričko programiranje na Te­hn­ičkom univerzitetu u Berlinu. Mladi Mi­lovanović je, pre svega, veliki lo­kal­pat­riota, kaže da ne može bez Valjeva i nje­govih reka i planina pa nastoji da sv­aki slobodan trenutak provede u njemu.

Među Valjevcima koji su me ove godine za­divili svojim podvizima ili uspesima je i, opet mlada, MARIJANA TO­DO­RČ­EV­IĆ, doktor nauka na Nofima marin in­­stitutu u Norveškoj, koja će od januara na­­redne, 2013. godine biti deo is­tr­až­iv­ač­­kog tima na klinici za dijabetes na Ok­­sfordu. Todorčevićeva je na završnoj go­dini studija stočarstva u Beogradu, kao jed­na od najboljih studentkinja dobila st­ip­endiju norveške vlade za master st­ud­ije, gde je i doktorirala u oblasti is­hr­a­ne riba. Tu je dobila i stalnu poziciju na­učnika istraživača gojaznih riba. Ova ”doktorka za losose”, kako je u šali na­zivaju, dobila je poziv od Centra za di­ja­betes, endokrinologiju i metabolizam u Ok­sfordu da se priključi naučnom timu u istraživanju koje može da dovede do re­volucionarnog unapređenja lečenja di­ja­be­tesa kod ljudi.

Slavica Tripković-Sabo, “Napred”

 

10.

Permanentan uspon i uspeh na po­sl­ov­nom i ličnom planu u poslednje vreme pr­eporučuju BOGOLJUBA PANTELIĆA za Valjevca ličnost 2912. godine. Respekt po­slovnih partnera i zaposlenih čine ga po­željnim saradnikom i menadžerom a ideje razvoja kolektiva doprinose uk­up­noj slici čoveka kome altruizam i hu­ma­nost jesu deo svakodnevice. Zato svoj glas da­j­em ovom čoveku visoke organizacije ko­ji ne ume da izneveri u svom delovanju.

Aca Grujić, Gatti

Upišite svoj komentar