NAZAD NA PRVU STRANU

Baletski tečaj

Za mnoge od nas koje smo odrastale sedamdesetih godina u Valjevu, balet je sastavni deo uspomena iz detinjstva.

Napred, 4. februar 2018.

Napred, 4. februar 1972.

Sala u prizemlju sa držačima uz zidove, glamurozna učiteljica koja nam kaže „Šteta što ovde nema ogledala, ne da se ogledate, nego da možete da vidite svoje pokrete“, muzika sa pianina i Dragoljub Petrović koji svira (ako sam to dobro rekonstruisala), plie, demi-plie i ostale pozicije koje je pokušavala da nas nauči. Pa onda godišnje priredbe, vrhunac celogodišnjih napora na sceni Doma kulture, i večita strepnja: gde ćeš biti stavljena, hoće li moći da te vide, i da li ćeš nešto da pogrešiš.

Čitajući stare vesti, ispostavlja se da je pokretanje baletskog tečaja najavljeno početkom 1972. godine i da je školica klasičnog baleta ubrzo počela sa radom.

CC

Napred u broju od 4. februara 1972. godine (dostupan u digitalizovanoj arhivi Biblioteke) piše: „Izlazeći u susret mnogobrojnim predlozima i zahtevima građana, Dom kulture iz Valjeva se potrudio da stvori uslove za rad na jednom novom, bar za Valjevo, obliku estetskog obrazovanja najmlađih.“ I kaže: „Da nije u pitanju samo improvizacija ili nešto slično, najbolje svedoči spremnost organizatora da za rad u ovoj školi angažuje iskusne baletske pedagoge. Tako će radom rukovoditi Jelena Katić, baletski stručnjak iz Beograda, čije dugogodišnje iskustvo upućuje na uverenje da će se rad zasnivati na stručnoj pedagoškoj osnovi.“

Baletski tečaj trajao je u ovom obliku negde do sredine osamdesetih godina, ili nešto malo kraće. (Kasnije su školice klasičnog i modernog baleta u različitim aranžmanima pokretane i obustavljane u više navrata). Možda nije stvorio velike balerine, ali je definitivno kreirao estetski doživljaj i ukus, razvio određeno razumevanje ove umetnosti, nekim pomogao u lepšem držanju, i definitivno iznedrio uspomene.

NAZAD NA VRH