Ako bi hteli psihološki objasniti otpornost i srčanost naših predaka, morali bi uzeti u obzir mnoge momente i okolnosti, ali je nesumnjivo da je uloga njihovih žena, majki i sestara u tom pogledu bilavrlo značajna i...možda presudna.
Sve do kraja prošlog veka (19. veka), kuće su bile manje više zatvorene za strani svet. Samo najbliži rođaci i komšije imali su pristupa u njih. Ali o slavi, koja se smatrala velikim praznikom, i kuće su se svima i širom otvarale. Tog dana svako, kogod je došao, pa makar to bilo i nepoznato lice, priman je i počašćen sa osobitom poštom i ljubaznošću.
U Građansku kasinu, kafanu koja se nalazila na uglu gde je danas biblioteka, zalazili su većinom prosvetni radnici, a i oficiri. U njoj se krajem 19. veka održavalo i po neko predavanje. U njoj je radio i prvi „tancšul“ (škola igranja) u Valjevu. Većina valjevskih građana zbog pojave prvog tancšula, skandalizirala se i zgražavala.
Kraj je školske godine, vreme da se podsetimo pesme s kraja 19. veka koja bi se, po ugledu na Branka V. Badičevića, mogla nazvati “valjevskim đačkim rastankom”.