|
Voja Brajović (Tempera Mila Petrovića)
|
|
Šta da se radi
Uredništvo Revije „Kolubara” raspisalo je u
martovskom broju izbore za novog gradonačelnika Valjeva. Učinilo je to na svoj
način – novinski i novinarski. 
ličnost
Profesionalno valjevsko pozorište – što da ne!
Voja Brajović, ministar kulture u novoj Vladi, poznati
glumac, valjevski gimnazijalac, prvi „povukao nogu” na Pozorišnoj akademiji,
kako se tada govorilo, i na neki način prokrčio put brojnim talentovanim Valjevkama
i Valjevcima da postanu glumci. Mnogi su spremni da tvrde da je on uz Branka
Cvejića „glavni krivac”, što je njegovo matično pozorište Jugoslovensko
dramsko, uzelo od Ateljea 212 primat kultnog teatra u Beogradu. 
Nove (ponegde i stare) direktore dobili su Pijačna
uprava „Polet”, „Vidrak” i OSA, JKP „Valjevo”, Dom kulture, Dom omladine i
Internacionalni umetnički studio „Trnavac” 
in memoriam
Branislav Branko Loma
(1915 - 2007)
Sedamnaestog maja umro je u Valjevu Branislav Branko Loma,
diplomirani pravnik, ugledna i zanimljiva ličnost ovovremenog Valjeva.
Umesto nekrologa, preštampavamo iz naših novina (avgust
1994. godine) uvodni deo iz razgovora što ga je sa Lomom vodio Zoran Joksimović:
„Valjevci mogu, svakodnevno, u svom gradu sresti jednog
pravog gospodina. Gospodina po rođenju, vaspitanju, obrazovanju, po opštem duhu
kojim zrači, po prirodnom šarmu, urođenoj uglađenosti, po klasičnoj, malo staromodnoj,
ali neprolaznoj eleganciji. To je gospodin Branislav Branko Loma, pravnik u
penziji, čiji je otac Aleksandar između svetskih ratova bio prvo sreski načelnik
a onda i valjevski gradonačelnik. Pripadajući tako najvišim slojevima tadašnjeg
valjevskog građanstva, kao dečak i kao mladić mogao je da se svestrano
obrazuje, ali i da učestvuje u svim zabavama i razonodama ondašnje mladeži. Po prirodi demokrata, družio se sa svim slojevima mladog
sveta, sve razumevajući, a najviše sa srodnim po duhovnoj radoznalosti, po
otvorenosti za nauku, umetnost, modu, zabavu... Tako je g. Branko živa istorija
mnogih događaja i prilika nekadašnjeg Valjeva, o čemu može satima da govori,
zanimljivo, duhovito, sa neophodnom distancom, sa smislom za detalj bez kojeg
nema prave slike onovremenog života”.
in memoriam
Zoran Tripković
(1933 – 2007)
| Ima nas puno koji ćemo se, dok nas bude, sa niz lepih
razloga sećati Zorana Tripkovića.
Zdravko Ranković
|
|
|