| April 2009

Igrači sa poljančeta

Radoš Glišić

 

Revija Kolubara - uvodnik, april 2009

(Foto: Ljuba Ranković)

Sećate se svakako onog fudbala na poljančetu, u školskom dvorištu, na livadici, kako su se zvali mali proplanci u obližnjoj šumici gde se igrao fudbal do iznemoglosti po principu „tri korne – penal”.

Oni najslabiji bili su golmani, a oni koji veze nisu imali birani su poslednji.

Nije tu bilo podele na odbranu i navalu, svi su igrali sve.

Svako je mogao da dâ gol, ali i da osujeti protivnika koji hoće da vam dâ gol.

U savremenom fudbalu samo za igrače poreklom iz Afrike, kažu poznavaoci, važi pravilo – mogu da igraju podjednako uspešno na svakom mestu u timu, sve zavisi gde će ih trener staviti.

Kakve sad to ima veze sa svetskom krizom koja je i nas zahvatila?

Ima, ima! I te kako ima!

Pogledajte sve te naše dične ministre, državne sekretare, savetnike, eksperte, analitičare, poslanike, pregovarače, obratite pažnju na svakog pojedinačno, ali i na sve njih zajedno.

Kako je moguće da su se na jednom mestu okupili svi oni kojima je „na poljančetu” sledovalo mesto golmana ili su poslenji birani. Ne zna se da li su gori u odbrani ili u navali. Bez imalo stida prihvataju svako mesto u timu bez obzira što „ne umeju s loptom”.

Sve sami predsednici „dečijih kućnih saveta”, lideri učeničke samouprave, „školskih parlamenta”, istaknuti članovi sekcije Ujedinjenih nacija.

Sada to rade in vivo sa celom našom državom, sa svima nama.

Ima li neko ko će otvoreno da ih opomene?

Makar to bio MMF, EU ili Rusi.

Upišite svoj komentar