| Jul 2013

Šamar Valjevu i Valjevcima

Zdravko Ranković

Izbor Dragana Brankovića aparati­č­­ik u poodmaklim godinama za no­vog direktora Matične  bi­bl­io­te­ke «Ljubomir P. Nenadović», čime se Va­lje­vo ovoga proleća značajno udaljilo od va­žnog cilja – nove i velike Valjevske bi­bl­ioteke – šamar je Valjevu i Valjevcima.

Šamar je to, još i više, čoveku čije ime Biblioteka nosi – Ljubomiru P. Ne­na­­doviću. Takođe i mnoštvu Ne­na­do­vi­će­v­ih sledbenika, velikih pisaca i nau­čn­i­ka poniklih u ovoj sredini.

Šamar je to i svim ljudima što su do sada bivali direktori Matične bi­bl­io­te­ke «Ljubomir P. Nenadović» između ko­jih, za ovu priliku, izdvajamo dvojicu pr­ed­uzimljivih, počivšeg Branu Vu­či­će­vi­ća i umirovljenog Milenka Radovića.

Ostoja je Prodanović, nekadašnji di­rektor Valjevske biblioteke a sada član bi­bliotečkog Upravnog odbora - pr­id­ruživši se svojim glasom tročlanom, po svemu za takvo odlučivanje nedoraslom pr­edstavništvu lokalne samouprave - sam sebi opalio žestoku šamarčinu.

Dve biografije

Zanimajući se za dosadašnja dela i de­lo­vanja diplomiranog politikologa Dr­ag­a­na Brankovića, jednoglasnom odlukom Up­ravnog odbora Matične biblioteke iz­ab­ranog za njenog novog direktora, su­oč­i­li smo se sa dve po svemu različite a ja­v­no­sti dostupne njegove biografije. Jedna je od pre sedam godina, a druga aktuelna, sa­držana u odluci o njegovom izboru.

Za direktora i glavnog i odgovornog ur­ednika lista «Napred» (u svojstvu vr­ši­oca dužnosti) Dragan Branković je po­sta­vljen 31. marta 2006. godine da bi 14. ap­rila bio u tim novinama predstavljen, sl­ikom i rečju. U toj biografiji je kazano da je rođen 1950. godine u Kosovskoj Mi­tr­o­vici, osnovnu školu i gimnaziju učio u Leskovcu, Fakultet političkih nauka za­vr­šio u Beogradu. Dalje je rečeno da je ra­dio «godinama na informativno-an­al­it­ičkim poslovima u OK SKS gde je bio i ru­kovodilac službe». Kad je osnovan SPS na­predovao je do dužnosti sekretara Op­št­inskog i Okružnog odbora SPS i di­re­ktora stranačkog preduzeća «Kontakt» ali i do predsednika (u dva mandata) Up­ra­vnog odbora Apotekarske ustanove u Va­lje­vu.

Odluka Upravnog odbora Matične bi­bl­ioteke, jednoglasno donesena, na­go­­ve­št­ava, međutim, da je u pitanju ličnost zn­atno razuđenijeg, znatno bogatijeg i us­pe­šn­ijeg životnog puta i iskustva. Gotovo za­divljujućeg, za valjevsku javnost začudo do­sad premalo poznate. No, tu su čitave dve godine, koliko je ovom Brankoviću os­ta­l­o do penzije. Svakolika su čuda moguća. U ta čudesa, vidimo, bezrezervno je bar ub­eđ­en petočlani Upravni odbor Valjevske bi­blioteke. Verovatno i direktor (v. d.) gla­vne srpske biblioteke Đorđe Ristić i mi­nistar kulture Bratislav Petković, ali njihova izjašnjenja do zaključenja ov­oga broja Revije u Biblioteku nisu pr­is­ti­gla.

S obzirom na to da se dokumentacija o iz­boru novog direktora još uvek ne na­lazi u upravi Biblioteke pa ni bi­ogr­af­ija i direktorska vizija Dragana Br­an­ko­vi­ća, predstavljamo ga prenoseći ob­ra­zl­ož­enje Odluke o njegovom izboru, jed­no­gl­as­no donesenom «u punom sastavu» Odbora:

«Na konkurs su se prijavila tri ka­nd­idata koji su svi ispunjavali formalne us­love, pa je Upravni odbor na svojoj se­dn­ici od 21. maja 2013. godine pregledao i ra­zmotrio sve prispele prijave i posle di­skusije predložio da se kao kandidat za di­rektora Matične biblioteke «Lju­bom­ir Nenadović» iz Valjeva predloži Dr­ag­an Branković, politikolog iz Valjeva.

Na osnovu radne biografije i pr­edl­ož­enog programa rada u narednom če­tvo­ro­godišnjem periodu, Upravni odbor je za­ključio da predloženi kandidat ima da­leko najuspešniju viziju razvoja ove us­ta­no­ve i najubedljivije rukovodeće re­fe­ren­ce u različitim oblastima rada: u pr­ivredi, društvenim organizacijama i us­tanovama, bankarstvu, informisanju i ku­lturi, uključujući tu i poslove u jednoj ve­li­koj specijalnoj biblioteci od preko 25 hi­ljada knjiga, gde je radio duže od jedne de­cenije. Njegove proverene or­gan­iza­ci­o­ne i menadžerske sposobnosti i umeće ha­rm­­oničnog rada sa stručnim radnim ti­mom, zaposlenima i saradnicima, dodatno ga preporučuje u uslovima kada je to ovoj us­tanovi urgentno potrebno. S druge st­rane, rad u bankarskim i finansijskim us­tanovama, posebno ga preporučuje u us­lo­vima kad Biblioteci predstoji re­š­av­a­nje urgentnog pitanja prostora, odnosno no­ve zgrade za ovu ustanovu i ob­ez­be­đi­va­nje sredstava za to.

Najzad, podrška lokalne samouprave, ko­ju on nepodeljeno uživa, od presudnog je zn­ačaja za ukupan položaj ove ustanove i njen rad i razvoj, pa je po sebi jasno da je Dr­agan Branković i u tom smislu najbolje re­šenje».

Odluku je potpisao predsednik Up­ra­vn­og odbora Nikola Tokić, sa Ljubomirom Pj­evčevićem i Dobrivojem Markovićem čl­an toga tela u ime osnivača. Rekli smo u pr­ošlom broju Revije pa to opet po­na­vlj­amo – sva trojica potpuni anonimusi. A u bibliotečkom Statutu stoji da ta tri čl­ana «osnivač imenuje iz reda istaknutih st­r­učnjaka i poznavalaca kulturne de­la­tn­osti». Kakvi su oni stručnjaci i po­znavaoci «kulturne delatnosti» takav i nji­hov izabranik. 

Pitanja, nedoumice

U mnoštvu pitanja koja bi se u vezi sa pr­ethodnim morala imati u vidu prvo je: ka­ko je moguće da takve polivalentne sp­os­­obnosti i postignuća 63-godišnjeg po­litikologa Dragana Brankovića, vi­še­de­c­enijskog žitelja Valjeva, ostadoše u ov­da­šnjoj javnosti, a i šire, nepoznata i ne­­priznata?

Hoće li na bilo koji način biti ja­vnosti dostupan program njegovog budućeg dv­ogodišnjeg rada na rukovodećoj du­žn­os­ti u Biblioteci? Kažem dvogodišnjeg, jer mu je toliko preostalo do starosne pe­nzije. A znatiželja je utoliko krupnija jer je u odnosu na dve pr­ot­iv­ka­nd­id­at­ki­nje, Vi­ole­tu Milošević i Zoricu Mi­lin­ko­vić, politikolog Branković ponudio «da­leko najuspešniju viziju razvoja ove us­tanove»

Može li, uz to, javnost, a sa njom i či­ta­oci ovih novina, štogod više doznati i o Brankovićevim rukovodećim re­fe­re­nc­ama u «različitim oblastima rada», su­pe­riornim u odnosu na Milinkovićku i Mi­loševićku?

Koja su to vredna postignuća po­li­ti­ko­loga Brankovića u privredi? Je li to «Ko­ntakt», nekadašnje preduzeće va­lje­vsk­og SPS-a, ili nešto još krupnije i još ozb­iljnije?

Koji je to rad u bankarskim i fi­na­ns­ijs­kim ustanovama, kadašnji i kakav, koji je nekopetentnom Upravnom odboru ga­ra­nc­ija da će politikolog Branković u dve pr­edostojeće godine postići ono što ni­su u prethodnih pet i po decenija po­sti­g­li njegovi prethodnici, od Brane Vu­či­će­vi­ća do Zorice Milinković? Mislimo na «re­šavanje urgentnog pitanja prostora, odn­osno nove zgrade za ovu ustanovu i ob­ez­­beđivanje sredstava za to».

Koji je to rad politikologa Br­an­ko­vi­ća «u jednoj velikoj specijalnoj bi­bl­io­tec­i od preko 25 hiljada knjiga, gde je ra­dio duže od jedne decenije»? U kojem gradu je ta velika specijalna biblioteka? U Va­lje­vu svakako nije. Kako se ona zvala? Ka­kvim je knjigama bila ispunjen?

O rukovodećim referencama po­li­ti­ko­loga Brankovića u oblasti in­fo­rm­is­anja za ovoga novinara, a i za većinu pr­ega­la­ca u valjevskom novinarstvu, nema ne­do­um­ica. Najblaže rečeno – njegov doprinos je bio i ostao nevidljiv. Ko ne veruje neka pi­ta ljude iz «Napreda».

Valjevskoj javnosti valjalo bi ob­jas­ni­ti i to kako je nekompetentni Upravni od­bor doznao da politikolog Branković už­iva nepodeljenu podršku lokalne sa­mo­uprave što je, zamislite, «od presudnog zn­ačaja» za sudbinu Biblioteke?

I poslednje – da li je politikolog Br­an­ković član Matične biblioteke «Lju­bo­mir P. Nenadović»? Da li je to sad i da li je u prošlosti bivao? 

I ovo

Novinar što potpisuje ove redove ne­ma nikakvih nesporazuma sa Draganom Br­an­kovićem, niti ih je ikad imao. Uo­sta­lom, jedva i da se poznajemo.

Osećanje da su se njegovim izborom za no­vog direktora Matične biblioteke Va­lje­vo i Valjevci značajno odmakli od vi­skog cilja – nove i velike Valjevske bi­bl­io­teke – temelji se na odveć neznatnom nje­g­ovom učinku u svemu što je do sada ra­dio. Na njegovoj spremi i spremnosti za po­slove koji ga očekuju. I na okolnosti da on u 63. godini života stupa na dužnost, od­već važnu za Valjevo i Valjevce. Zn­ača­jnu i za zemlju Srbiju.

Komentari

G.Rankovicu, jos ste zaboravili da Brankovica uvaljate u katran i perje i da kazete koliko je godina Milinkovicki ostalo do penzije. I ovo Nije Vam potrban nesporazum da bi ste nekog bezrezervno napali.Ali Vam je potrebno "jako" poznanstvo da nekog bezrezervno podrzite.

Gratis | 6.07.2013 u 16:18

Losiji tekst odavno nisam procitao.

Nesa | 8.07.2013 u 11:51

Ne bih da zalazim previse u sitna crevca, ali ako pomnuti Brankovic uradi samo jednu stvar od onih koje mu se u ovom clanku vizionarski spocitavaju, zaslizice sve pohvale. A to je DA ZAUSTAVI MEGALOMANSKE PLANOVE BACANJA PARA NA IZGRADNJU MAMUTSKE GRADJEVINE. Mamitske ne samo po kapacitetima vec i po zastarelosti. Da se u startu razumemo. Nisam protiv modernizacije rada valjevske biblioteke, ali sve sto je do sada o tome pisano se svodilo iskljucivo na izgradnju predimenzioniranog novog objekta, ili rekonstrukciju neprimerenog starog objekta, u kome bi biblioteka radila onako kako su radila citalista u 19. veku. A ni reci nije bilo o savremenim tokovima razvoja bibliotekarstva i informatike. Sa druge strane o biblioteci pricaju, i u njoj rade i njom rukovode kadrovi raznoraznih obrazovanja. Istovremeno se stalno potencira na diplomcima sa Filoloskog fakulteta a nikada se ne pomene da su profesiri srpskog jezika, francuskog jezika, engleskog jezika... samo profesori, a da se na Filoloskom fakultetu postoji i specijalizovana katedra za bibliotekarstvo i informatiku, te da su strucnjaci sa nje najpozvaniji da rade u biblioteci, da njom rukovode ali i da pripremaju viziju njene modernizacije. A modernizacija rada bibliteke nije vezana za ogrromne prostore.

Ranka | 10.07.2013 u 18:32

Upišite svoj komentar