| Mart 2008

Notafilija Valjevskog krajaNovčanice Kraljevine Srbije verifikovane austrougarskim pečatima u Valjevu 1916.

Branko Glišić

detalj

detalj

Notafilija je grana numizmatike koja se bavi proučavanjem papirnog novca, tj. novčanica. Političko ekonomske prilike u jednoj zemlji ostavljaju svoj trag i u notafiliji. Tokom perioda mira i prosperiteta novčanice se izdaju redovno, nose na sebi isključivo simbole države koja ih je izdala i dobro su opisane budući da o njima postoji kompletna dokumentacija. Pored redovnih izdnja novčanica od posebnog su interesa takozvana specijalna izdanja koja su nastala tokom ratova ili ekonomskih kriza. Ova specijalna izdanja obično su nastala iz nužde, a na teritoriji Srbije često imaju lokalni karakter. Prvi i Drugi svetski rat ostavili su svoje tragove na novčanicama i u našem kraju, i autor će u sledećih nekoliko brojeva „Kolubare” pokušati da predstavi čitaocima upravo novčanice sa obeležjima Valjevskog kraja. U ovom prvom tekstu biće predstavljene novčanice Kraljevine Srbije verifikovane (pečaćene) u Valjevu od strane Austrougarske tokom okupacije 1915-1918. godine.

 

Novčanica Kraljevine Srbije od 10 dinara sa datumom 1893. verifikovana od strane austrougarskih vlasti u Valjevu

Novčanica Kraljevine Srbije od 10 dinara sa datumom 1893. verifikovana od strane austrougarskih vlasti u Valjevu (Foto: Ljuba Ranković)


Revers

Revers (Foto: Ljuba Ranković)


Šestog septembra 1915. potpisan je u Sofiji ugovor o savezu između Centralnih sila i Bugarske. Združenim snagama, Nemačka, Austrougarska i Bugarska napale su Kraljevinu Srbiju oktobra 1915. i u potpunosti okupirale njenu teritoriju do kraja iste godine. Nakon osvajanja, Kraljevina Srbija je bila podeljena između Austrougarske i Bugarske, dok je Nemačka odustala od teritorija, ali je zadržala za sebe pravo kontorle pruge Smederevo – Đevđelija i pravo na eksploataciju rudnika u istočnoj Srbiji. Uspostavljanje granice između Austrougarske i Bugarske u okupiranoj Srbiji nije prošlo bez trzavica, a bilo je čak i oružanih sukoba. Konačno, uz Nemačko posredovanje, uspostavljena je granica u poslednjoj spornoj oblasti, na Kosovu 1. aprila 1916.

Nakon osvajanja Srbije krajem 1915. godine austrougarske i bugarske vlasti su uspostavile vojne uprave na okupiranoj teritoriji: Austrougarska je deo Kraljevine Srbije koji je okupirala organizovala kao jedinstevnu Carsku i kraljevsku vojnu generalnu upravu (guvernman) sa sedištem u Beogradu, dok je Bugarska kojoj je pripao veći deo teritorije Kraljevine Srbije, podelila teritoriju koju je kontorlisala u dve vojno-inspekcijske oblasti, Moravsku, sa sedištem u Nišu, i Makedonsku sa sedištem u Skoplju. Austrougarske trupe su ušle u Valjevo 25. oktobra 1915. i Valjevo je tokom Prvog svetskog rata bilo pod austrougarskom okupacijom sve do njegovog oslobođenja 31. oktobra 1918.

(Foto: Ljuba Ranković)

U trenutku okupacije, procenjeno je da se u opticaju na teritoriji Kraljevine Srbije nalazi približno 300 miliona dinara u novčanicama, od čega približno jedna polovina u austrougarskom guvernmanu i jedna polovina u bugarskim vojno-inspekcijskim oblastima. U opticaju su bile sledeće novčanice: 10 dinara sa datumom 14.1.1887., 10 dinara sa datumom 2.1.1893., 20 dinara sa datumom 5.1.1905., 50 dinara sa datumom 1.8.1914. i 100 dinara sa datumom 5.1.1905.

U delu Srbije okupiranom od strane Austrougarske, pa samim tim i u Valjevu, kruna je proglašena zvaničnim sredstvom plaćanja. Kurs austrougarska kruna:srpski dinar pre rata iznosio je 1:1,08 ali je okupator nametnuo kurs 1:2 (jedna kruna za dva dinara). Međutim ovaj veštački kurs nije bio održiv, tako da su menjačnice u Beogradu u maju 1916. godine menjale krune za dinare u odnosu 0,8:1 (umesto 0,5:1), a u unutrašnjosti, gde je prisila bila slabija, kurs je bio 1:1. Zato je dekretom od 22. juna 1916. okupator naredio verifikaciju (pečaćenje) papirnih dinara u opticaju sa rokom do 31. jula 1916. Kako bi izazvale stvarnu inflaciju dinara, austrougarske okupacione vlasti su pored novčanica u opticaju pečatile i u opticaj pustile i zaostale poništene novčanice otuđene (opljačkane) iz trezora Privilegovane narodne banke Kraljevine Srbije, u apoenima od 10 dinara sa datumom 1893. i 100 dinara sa datumom 1905.

Verifikovanje je obavljano u svim sedištima okruga koji su bili pod austrougarskom okupacijom sem u Mitrovici (Kosovskoj), a na pečatima se između ostalog nalazilo i ime mesta u kom je pečaćenje izvršeno. Budući da je Valjevo bilo sedište okruga, i u Valjevu je vršena verifikacija. Tako su nastale prve novčanice valjevske notafilije. Novčanica Kraljevine Srbije od 10 dinara sa datumom 1893. verifikovana od strane austrougarskih vlasti u Valjevu prikazana je na slici 1.

Pečaćeni su i lice i pozadina novčanice identičnim pečatom koji je najčešće nanošen preko belog polja u kom se nalazio takozvani „vodeni žig”. U dosadašnjoj literaturi objavljen je pečat sa imenom Valjeva ljubičaste boje. Pored ovog, autor je otkrio postajnje i pečata tamno plave boje. Tamno plavi pečat sa lica i pozadine novčanice prikazan je i opisan na slici 2. Ljubičasti pečat, dosta lošeg kvaliteta, prikazan je na slici 3. Prevod pečata je sledeći: Carska i kraljevska (K.u.K. = Kaiserlich und Königlich) vojna generalna uprava (guvernman) u Srbiji, komanda okruga, Valjevo.

Pored Valjeva, pečati su nanošeni i u Beogradu, Beogradskom zaleđu (Belgrad Land), Milanovcu (Gornjem), Kragujevcu, Kruševcu, Novom Pazaru, Prijepolju, Smederevu, Užicu, Čačaku i Šapcu. Svi pečati imaju sličan izgled i razlikuju se samo po tipu vojne upravne jedince (Bezirkskommando – komanda distrikta, nanošen samo u Beogradu, i Kreiskommando – komanda okruga, korišćen u svim ostalim mestima), boji (postoje ljubičasti, plavi, crveni i crni pečati) i nazivu mesta.

Na kraju autor bi hteo da napomene da mere koje je okupator preduzeo kako bi devalvirao dinar nisu urodile plodom. Narod je imao puno poverenje u svoju valutu tako da je u produženom roku t.j. do 16. avgusta 1916. godine žigosano samo oko 38 miliona dinara (od procenjenih 150 miliona), a stvarni kurs na tržištu se kretao oko 1,02:1 (jedna kruna i dva helera za jedan dinar) i u Beogradu čak dostizao 1,20:1!

U tekstu je korišćena literatura:
Andrej Mitrović, Ustaničke borbe u Srbiji 1916-1918., Srpska književna zadruga, Beograd 1987.; Miodrag Ugričić, Novčani sistem Jugoslavije, Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije, Beograd, 1967.; Željko Stojanović, Papirni novac Srbije i Jugoslavije, Beograd 1996; Redakcija dinara, Žigosanje srpskih novčanica za vreme austrougarske okupacije, dinar br. 12, str. 53-54, 1999.; Zdravko Ranković, Valjevski kraj u XX veku, Valjevo, 2002.

Upišite svoj komentar