| April 2010

In memoriam

Redakcija Revije Kolubara

Đorđe Bukilica

Fotografski umetnik, među vodećim u Srbiji. Umro je iznenada, 2. marta.

Rođen je u Valjevu, 29. avgusta 1934. godine. Valjevsku Srednju tehničku školu završio 1951. i najpre bio zaspolen kao kinoaparater u „Centralu”, zatim kao tehničar u „Krušiku”, a od 1964. godine radio je u Beogradu. Fotografijom je počeo da se bavi kao član Foto-kino kluba „Valjevo” 1954, a da izlaže 1956. godine. Za uspešna fotografska ostvarenja stekao je u Jugoslaviji zvanje majstor fotografije (1972), a od međunarodne fotografske asocijacije titulu EFIAP.

Značajan je Bukiličin doprinos razvoju fotografskog rada u Valjevu u vremenu dok je on ovde živeo, takođe i po prelasku u Beograd. Zahvaljujući umnogome i njegovim nastojanjima, Valjevo je izraslo u jedan od najdinamičnijih fotografskih centara u Srbiji.

Miloš Tasić

Univerzitetski profesor sudske medicine u Novom Sadu, vodeći u našoj zemlji, umro je 19. marta. Rođen 11. decembra 1941. godine u Ključu, u braku učitelja Milice i Miodraga Tasića, u tom selu je proveo najranije detinjstvo. Otac je poznatog književnika Vladimira Tasića.

Tasić je gimnaziju završio u Šapcu, 1959. godine. Medicinu diplomirao u Novom Sadu 1965, doktor nauka postao 1972. Njegov deda po ocu je nekadašnji mionički frizer Todor Tasić.

Svetlana Božić - Vesić

Profesor francuskog jezika. Umrla je 10. marta u SAD gde je boravila kod ćerki. Najduže je službovala u Osnovnoj školi „Sestre Ilić”.

Svetlanin otac Miodrag Božić (1893-1968) studirao je francuski jezik i književnost u Klermon Feranu i dugo bio profesor valjevskim gimnazijalcima.

Mojsije Žarković

Arhimandrit, umro 21. marta u Kakovu na Svetoj gori. U Hilandaru, čiji je bio starešina od 24. oktobra 1992. godine, proveo je 46 godina i po monaškom stažu bio njegov najstariji monah. Bio je velikoshimnik, monah koji, u odnosu na druge monahe ima znatnije dužnosti.

Mojsije je rođen u Kamenici 10. februara 1923. godine, svetovno ime mu je Stanislav. Roditelji: Svetozar i Zorka (rođ. Simanović iz Osladića), zemljoradnici.

Rešen da se zomaniši, otišao je 1938. godine u Žiču da bi kasnije prešao u manastir Blagoveštenje u Raletincu kod Stragara u Šumadiji. U Hilandar je prešao 1964. godine iz manastira Svetog Nikole u Svojinovu. Do proizvodstva za igumana Hilandara, prvog posle obnove opštežića u tom manastiru, bio je član Protata, vrhovne crkvene vlasti u Svetoj gori. Za vreme Mojsijevog starešinstva preduzeto je hodočašće hilandarske ikone Bogorodice Trojeručice u Srbiju, slavljena je 800. godišnjica Hilandara ali i dogodio se veliki požar u najvažnijem srpskom pravoslavnom hramu.

Pre Mojsija Žarkovića još dvojica Valjevaca su u drugoj polovini 20. veka bili starešine hilandarskog monaškog bratstva. Od 1960. godine na toj važnoj dužnosti nalazio se Mihail Matić iz Šarbana, da bi ga početkom 1967. nasledio Nikanor Savić iz Divaca, a njega Mojsije iz Kamenice.

Predrag Petrović

Književnik, umro u Mančesteru.

Rođen je Beogradu 1924. godine, u činovničkoj porodici. U mladosti je živeo i školovao se na Ubu i u Valjevu, za vreme Drugog svetskog rata pripadnik srpskih dobrovoljaca. Posle Drugog svetskog rata u političkoj emigraciji u Engleskoj.

Poeziju je počeo da piše kao đak Valjevske gimnazije. Spadao je u najbolje srpske pesnike u emigraciji; zastupljen u književnom zborniku „Na stazama izbegličkim”, objavljenom u Melburnu 1969. godine.

Branislav Brana Matić

Dugogodišnji direktor Ugostiteljskog preduzeća „Sloga” u Valjevu. Umro je u Valjevu 22. marta. Rođen 6. septembra 1919. godine u Valjevu, sin je nekada vodećeg valjevskog knjižara Vladimira Matića. Završio je Valjevsku gimnaziju, studirao veterinu. Posle Drugog svetskog rata najpre je radio u opštinskoj službi za stambeno-komunalne delatnosti, potom na rukovodećoj dužnosti u ugostiteljstvu.

Dobrivoje Nedeljković

Profesor književnosti, nekadašnji direktor Valjevske gimnazije. Umro je u Beogradu 30. marta, počivaće u Klanici, svom rodnom selu.

Nedeljković je rođen 24. januara 1926. godine. Osnovno obrazovanje sticao u Rabrovici, gimnazijsko školovanje završio 1946. kao najbolji među tadašnjim maturantima Druge valjevske gimnazije (prekidao ga u jesen 1944. radi učešća u ratu, u jedinicama NOVJ). Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao 1950. godine. Dok je bio gimnazijalac i student Dobrivoje Nedeljković se ispoljavao i kao agilan politički aktivista.

Od 1. marta 1952. do kraja 1958. godine bio je profersor Gimnazije u Aleksincu, potom na postdiplomskom usavršavanju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Na dužnosti direktora Valjevske gimnazije Nedeljković se nalazio od 1. januara 1963. do 31. januara 1973. Škola se u to vreme vratila u svoju zgradu u Ulici Vuka Karadžića 3, koja je za tu priliku dograđena i renovirana; organizovana je velika proslava stogodišnjice Gimnazije; među srednjim školama u Srbiji Valjevska gimnazija se po mnogo čemu svrstala u najuspešnije. Sa Milanom Tripkovićem je napisao knjigu „Sto godina Valjevske gimnazije”. Dobrivoje Nedeljković je docnije radio kao prosvetni inspektor u Valjevu i Beogradu.

Komentari

NAPOMENA:Dobrivoje Nedeljković1(1926-1910, Valjevo) kao republički inspector u prosveti je krajejm 20. veku na moju predstavku obišao OŠ "Karađorđe Petrovic" s. Kruševica, opština Vlasotince, republika Srbija. Problem je bio udaljavanje iz prosvete kao DISIDENTA zloupotrebom položaja birokratije I lekarske etike; koji su zbog kritičkog mišljenja I pokretanja zagonetne pogibije legendarnog partizanskog komandanta u Crnoj Travi I španskog borca Ratka Pavlovića Ćićka(rodom iz sela Berilje, Prokuplje) proglaćen MORALNO POLITIČKI NEPODOBNIM ZA IZVOĐENJE NASTAVE MATEMATIKE u seoskoj školi I zloupotrebom lekarske etike I Zbora radnih ljudi napisana DG FANATIČKI POLITIČKI IDEALIST! Pošto sam bio na "bolovanju" a niko me nije obavestio o dolasku prosvetnog inspektora(privatan stan bio udaljen nekoliko stotina metara od škole)-svratio u seosku kafanu I čekajući autobus za Beograd (na nekolko metara od mog stana na selo) priupitao konobara:"Da li je Miroslav Mladenovic opasan za okolinu!" Svi u kafani su ga zbunjeno gledali, jer sam u tom vremenu bio trener I igrač seosk fudbalskog kluba I veoma omiljen u selu zbog svoga društvenog I zabavnog života u selo. NARAVNO NA ODGOVOR SELJANA INSPEKTOR JE ZBUNJENO NAPUSTIO KAFANU I SELO I OTIŠAO ZA BEOGRAD. NIKADA NISAM DOBIO ODGOVOR OD NJEGA. DAKLE, SLUČAJ JE BIO KOMPLIKOVAN, JER SAM BIO DISIDENT KOJI JE SLUČAJNO BIO OTKRIO U RAZGOVORU SA BORCIMA NAŠI PARTIZANI UBILI SVOG KOMANDANTA ĆIĆKA 1943.GODINE NA PODRUČJU CRNE TRAVE. MIROSLAV MLADENOVIĆ, MATEMATIČAR PENZIONER, UL.IVE ANDRIĆA 92 16210 VLASOTINCE SRBIJA 29.MAJ 2020,G, VLASOTINCE SRBIJA.

Miroslav Mladenovic Vlasotince, penzioner matematičar | 29.05.2020 u 17:50

Upišite svoj komentar